ZAGREB

Komšija Mehmed je sve vidio: Detaljno opisao momente prije krvoprolića u Zagrebu

U nezapamćenom masakru koji se u četvrtak uveče desio u zagrebačkom naselju Kajzerica, ubijeno je šestoro ljudi, među kojima i desetogodišnji dječak Paulo.  

Krvoproliće je počinio Igor Nađ (36), koji je nakon masakra pobjegao, a policija ga je uhvatila nakon višesatne potrage oko 4 sata ujutru. On je prilikom hapšenja izvršio samoubistvo.

Na adresi Cimermanovoj 2 položene su ruže i lampioni. Unutra, u hodniku kuće horora, vidljivi su tragovi od metaka. Probijeno je staklo na ulaznim vratima, razbijan ormarić, a na komšijskim vratima stoji rupa od metka.

Neposredno prije masakra, Nađ se spustio iz pravca savskog nasipa prema kući Tojagićevih u pratnji dječaka kog je kasnije ubio. Komšija Mehmed posljednji ih je vidio, prije nego što je Igor počinio pokolj.

– Izašao sam uveče da bacim smeće. Vidio sam ubicu Igora, s dječakom. Mali Paulo je išao ispred njega. Dječak je zatim otrčao do kuće i počeo da zaviruje u svaki prozor. To mi je bilo čudno. Svjetla su bila upaljena, nije zvao ni mamu, ni baku, nikoga – priča komšija za “24 sata”.

– Igor me prepoznao, bio je tu kod grma. Javio se, pitao me kako sam. Odgovorio sam da sam dobro i pitao njega kako je on. Rekao je da je dobro. To je sve bilo oko 21 i 25 otprilike. Pitao sam ga kako beba, a on kaže da je dobro, da samo jede i raste. I ja mu kažem da nema ništa bolje za roditelje, to je najveća radost. Pozdravim se s njim i kažem mu laku noć. Odgovorio mi je laku noć, a ja sam ušao u stan. Kasnije mi je proradio film. Nije govorio u hodu, nije krenuo dalje, samo je stajao – kaže Mehmed.

– Ušao sam u stan. Za par minuta se čula pucnjava. Nakon prvih hitaca je vladala je kratka tišina. Zvučalo je kao da lim odzvanja. Sin mi je došao s terena i ležao u krevetu. Pitao me šta se dešava, kao da je ratno stanje. Došao je komšija Štef i počeo da mi lupa na vrata. Vikao je da izađem. Rekao mi je da su pobili celu porodicu Tojagić. Nisam mogao da verujem. Izašao sam u hodnik i video taj užas. Katastrofa – kaže potreseni susjed.

Mehmed tvrdi da nije video Igora nakon pucnjave.

– Igora više nije bilo tu. Nisam čuo ni auto. Štef je odmah izašao poslije pucnjave, meci su mu tukli po vratima. Stanovao je odmah pored pobijene porodice. Igor prije pucnjave nije imao ništa u rukama, držao ih je uz tijelo. Stajao je napolju, kao da nije imao namjeru da uđe u kuću – rekao je komšija ubijenih Tojagića.

Komšija Štef je prvi došao na mjesto zločina i zvao policiju.

– Pokušali su da pobjegnu kroz ulazna vrata. Dijete nije vikalo, valjda je zanijemelo od šoka. Čuo sam Maju kako viče: “Nemoj, nemoj, nemoj!” – kazao je njihov prvi susjed.

Njegova supruga je kroz suze pričala kako su Maja i Igor trebali uskoro da se vjenčaju.

– Nikad nije pokazivao da bi mogao učiniti tako nešto. Bili su tri godine u vezi, trebalo je da se vjenčaju. Odlučili su prvo da pričekaju da se rodi dijete – rekla je gospođa Grubina.