Mediji u Srbiji inače već godinama pišu na tu temu, i navode da je porastao broj kupaca s Bliskog istoka na istočnoevropskom tržištu oružja. Ali ako se zna da tragovi kupovine oružja vode i do Branka Stefanovića, oca aktuelnog ministra policije Nebojše Stefanovića, onda je donekle i razumljivo zašto je srpskim vlastima stalo da po svaku cijenu prikriju te poslove, piše Deutsche Welle.
Zvanično, Srbija oružje prodaje samo zemljama koje imaju međunarodnu dozvolu i koje nisu pod međunarodnim sankcijama, ali stručnjaci upozoravaju da je riječ o sistemskom preusmjeravanju oružja naoružanim grupama optuženim za ozbiljna kršenja ljudskih prava ali i da takva trgovina krši brojne međunarodne zakone. Portal „Arms Watch“ je nakon objavljivanja tekstova o izvozu srpskog oružja naveo da je pod stalnim hakerskim napadima iz Srbije. Tom portalu se u trenutku pisanja ovog teksta i dalje ne može pristupiti iz Srbije.
To je samo parče papira
Ministar policije Srbije Nebojša Stefanović je u već poznatom naprednjačkom maniru najprije umanjio značaj portala rekavši da „'Arms Watch’ nije nikakav međunarodni portal, već portal koji prati stotinak ljudi“, i negirao da je „firma GIM u vlasništvu njegovog oca Branka Stefanovića i da je on predstavlja“. Ministar tvrdi da su pojedini objavljeni dokumenti „samo parče papira koji ne predstavlja ništa“- portal „Arms Watch“ je inače objavio faksimil zahtjeva iz aprila 2017. godine holdingu Krušik iz Valjeva sa zahtjevom za pregledom robe predstavnicima firme GIM Goranu Todoroviću, Branku Stefanoviću i Mirku Manojloviću, zajedno sa poslovnim partnerima iz Saudijske Arabije.
Zvanični kupci oružja iz Srbije i Istočne Evrope su, naročito od početka sukoba u Siriji 2012. godine – Saudijska Arabija, Jordan, Ujedinjeni Arapski Emirati i Turska. O tome za DW govori i Slobodan Georgiev, urednik Balkanske istraživačke mreže (BIRN), koji kaže da je „većinu onoga o čemu sada piše ’Arms Watch’, BIRN objavio još prošle godine, uključujući tu i nesumnjive dokaze o učešću Branka Stefanovića u tim poslovima“. Georgiev pri tom pojašnjava „da ne postoje nikakvi dokazi da je Srbija prodavala oružje Jemenu, ili da je njime snabdijevala neke terorističke grupe, i to niko nije ni tvrdio u našim tekstovima“.
Ko je ugasio svjetlo?
Ako je sa druge strane „Arms Watch“, prema riječima ministra policije minoran portal, postavlja se pitanje ko je uložio sigurno značajne resurse u takozvane DDOS-napade na taj portal, i kome je stalo da taj portal bude nedostupan. Funkcioneri SNS su pored toga već krenuli u medijsku kampanju po kojoj su čelnici opozicionog Saveza za Srbiju napali predsjednika Srbije Aleksandra Vučića preko napada na ministra policije Nebojšu Stefanovića i njegovu porodicu. O eventualnom sukobu interesa, kupovini oružja po povlašćenim cijenama i tome kako je otac ministra policije preko noći postao posrednik u poslu kojim se nikada nije bavio vrijednim 45 miliona dolara – ni riječi.
Reakciju vlasti advokat i bivši koministar policije Božo Prelević vidi kao dokaz „zašto im je bilo važno da zatvore javno mnijenje i medije, da u svoje stranačko vlasništvo stave medije u Srbiji, i da ugase svjetlo kako se ne bi vidjela istina o tome kako funkcioniše današnja vlast u Srbiji“.
Prelević za DW dodaje da je „iste te izvještaje o prodaji oružja morao da vidi i tužilac, i zato je bitno da vlast ima svog tužioca koji se pravi mrtav. Mi prosto imamo posla sa ljudima na vlasti koji su ušli u politiku kako bi došli u položaj monopoliste i prodali i preprodali sve što ima neku vrijednost, kako bi oni lično i njihova stranka stekli veliko bogatstvo“, ističe Prelević.
Vučić – vrhovni sudija
Sadašnja reakcija vrha države je manje više ista kao i u svim prethodnim aferama u kojima je učestvovala vlast SNS, a sagovornici DW navode neke od njih: afera helikopter, Savamala, rekonstrukcija beogradskih trgova i nabavka uličnog i prazničnog osvetljenja, kuća na vrhu Kopaonika, izgradnja kuće na Senjaku na tuđoj parceli, afere sa hotelima, lažni doktorati, i brojne druge afere koje pokazuju nefunkcionisanje države i raspad institucija. U većini slučajeva kao vrhovni arbitar pojavljivao se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je po kratkom postupku odlučivao kako niko od funkcionera SNS nije kriv za pomenute skandale.
Tako je predsjednik Srbije optužbe o plagiranom doktoratu Nebojše Stefanovića ocijenio kao „najgluplje obrazloženje koje je ikad čuo“, a za aferu Savamala je izjavio da za to „odgovornost snosi vrh beogradske vlasti“. To mu ipak nije smetalo da jednog od odgovornih Sinišu Malog nešto kasnije unaprijedi u aktuelnog ministra finansija u srpskoj Vladi.
