Opet, za svako mjesto ako vidite tokom lijepog dana u neka kasna ljeta doživjet ćete pretežno pozitivne emocije. Prirodne ljepote, rijeke, planine i šume nekako se potrude da izdominiraju slike socijalne propasti, praznih ulica i danas porušenih zgrada i zatvorenih preduzeća.
Drvar je specifičan jer je u velikoj većini srpski, u kantonu s dominantnim hrvatskim predznakom. I zaista, na popisu iz 1991. godine oko 97 posto populacije ovog mjesta, koje se tada još nazivalo Titovim, izjasnilo se kao Srbi. Drvar je tada imao skoro 18 hiljada stanovnika i ako u našim očima tim ljudima popunimo današnje slike beznađa, obnovimo zgrade i otvorimo preduzeća, dobijemo jedno bez sumnje prelijepo mjesto.
“Ne živi danas u Drvaru ni dvije i po hiljade stanovnika. Svaki preko tog broja nek dođe kod mene na ručak i danas i bilo koji dan”, u šali nam je konstatirao šef Policijske stanice dok smo ćaskali čekajući dolazak lidera kakvi nikad ranije nisu došli u Drvar.
I u historiji nije ni bilo lidera kao što su Dodik, Vučić ili njihovi pandani s kojima oni danas igraju ovu partiju pokera. Lidera koji će u opustošenom mjestu kazati kako je jedan Vučić više uradio za te ljude nego čovjek čije ime je bilo ugrađeno u naziv mjesta.
To je politički kontekst i on kod nas ide petom brzinom, ljudi pak razmišljaju drugačije, prazan novčanik zna razbistriti glavu bolje nego išta drugo. Dušana Mrđu sreli smo u večernjoj šetnji Titovom ulicom, šetnji kakvu je običavao i u vremena kad je Drvar imao i pet puta više stanovnika.
“Živi se loše, penzije male, a privreda zatrana. Osim ove šume koja se pila i prodaje, sve ostalo je mrtvo. Nova država je poništila stare državne firme, a privatnici drže radnika kao goveče na lancu, rade s njim šta hoće”, kaže nam Dušan.
Drvar je nekad imao pet velikih firmi pretežno orijentisanih na drvnu industriju i proizvodnju papira. Danas od toga nema ništa, osim ruševina i dva industrijska dimnjaka koji dominiraju panoramom grada.
Zgrada robne kuće i banke danas izgledaju gore i sumornije nego odmah poslije ratnih razaranja, a nekad su bile ponos Drvara. I nigdje nećete naći mjesto s toliko prodavnica pogrebne opreme kao u Drvaru, bar pet smo ih izbrojali.
I nema budućnosti za Drvar, ali ni ovu zemlju, dok život ljudi ne bude prioritet iznad svih drugih. Jer ljudi će odlaziti tamo gdje je to postavljeno bolje, dalje od Unca i svih rijeka u koje se on ulijeva.
