Tragičan ishod koji je potresao Bosnu i Hercegovinu
Nakon tragičnog ubistva Elme Godinjak, mnogi se pitaju – kako je moguće da je osoba sa zabranom prilaska imala pristup oružju? Ovaj slučaj ponovo otvara diskusije o stanju sigurnosti i provođenju zakona u Bosni i Hercegovini.
Kumulacija institucionalnih slabosti
S obzirom na izjave Nedžada Korajlića, rukovodioca Studija sigurnosti na Visokoj školi “Centar za poslovne studije”, jasno je da sistem nije zakazao samo u ovom slučaju. On upozorava da se radi o kumulaciji različitih slabosti unutar institucija. “Nasilje u porodici često se tretira kao ‘porodični problem’, umjesto kao ozbiljna prijetnja sigurnosti” – naglašava Korajlić.
Tri ključne tačke pucanja sistema
Svaka analiza situacija s nasiljem dovodi do tri ključne tačke:
1. **Procjena rizika**: Nasilje se često minimizira.
2. **Nedovoljna koordinacija među institucijama**: Policija, sudovi i centri za socijalni rad ne komuniciraju dovoljno.
3. **Provođenje izrečenih mjera**: Zabrana prilaska bez nadzora je samo pusta forma, bez stvarne zaštite žrtava.
Paradoks oružja
Osoba koja je pod mjerom zabrane prilaska, a ipak ima pristup oružju, uistinu je zabrinjavajuća situacija. “Zabrana prilaska sama po sebi nije dovoljna, jer se oslanja na to da će nasilnik poštovati odluke. Najopasniji trenuci su upravo u fazama razdvajanja između žrtve i nasilnika,” objašnjava Korajlić.
Koje mjere mogu donijeti promjenu?
Kako bi se spriječili ovakvi tragični ishodi, Korajlić predlaže nekoliko mjera:
– **Elektronski nadzor**: Praćenje kretanja nasilnika može omogućiti brže reakcije.
– **Brza i dosljedna kaznena politika**: Reagiranje na nasilje mora biti promptno.
– **Funkcionalne baze podataka**: Informacije između institucija trebaju biti lako dostupne.
Osim toga, rane procjene rizika bitne su za pravovremeno prepoznavanje potencijalnih prijetnji.
Pravni okvir je tu, ali…
Na kraju, važno je naglasiti da je pravni okvir već uspostavljen, ali njegova dosljedna primjena ostaje ključ uspjeha. Femicid, kao posljedica kontinuiranog nasilja, nije iznenadan događaj; to su jasni znakovi koji se često ignoriraju.
Kako možemo kao društvo doprinijeti boljem sistemu zaštite? Razgovarajmo o rješenjima i promjenama koje su potrebne!
