Uvod u Svijet Oskara
Oskari su pravog čarobnog značenja u industriji zabave. Kada glumac pruži izvanrednu izvedbu, Akademija to prepozna i nagrađuje. Međutim, ponekad se dogodi da dobiju Oskara nepotrebno, u kasnijim fazama karijere, što publika smatra “kompenzacijskim” nagradama. Ove nagrade su, ipak, zaslužene, ali ne predstavljaju najbolje uloge koje su ostavile trajan trag. U ovom tekstu istražujemo sedam glumaca koji su osvojili Oskare, ali ne i za uloge koje ćemo odmah povezati s njihovim talentom.
Al Pacino – Dok Danje Poslije
Al Pacino osvojio je Oskara mnogo godina kasnije za svoju ulogu u “Mirisu žene”, koja se čini gotovo svjesnom njegovog legendarnih statusa. No, kao Sonny u “Dog Day Afternoon”, Pacino je nevjerojatno živopisan na ekranu. Njegova uloga je puna očaja, opasnosti, ali i neobične suosjećajnosti. Ova izvedba se čini nestabilnom, ali upravo to ju čini nevjerojatnom.
Denzel Washington – Malcolmu X
Uloga Denzela Washingtona u filmu “Malcolm X” jednostavno ne može biti zaboravljena. U godini kada je Pacino dobio svoj kompenzacijski Oskar, Washingtonova izvedba predstavljala je nešto što zahtijeva mnogo više od pukog oponašanja. Njegova prezentacija ideološke transformacije i unutarnjih kontradikcija je vrhunac njegove karijere. Neuspjeh ovog filma za Oskara govori puno više o Akademiji nego o ulozi.
Leonardo DiCaprio – Vuk s Wall Streeta
Leonardo DiCaprio osvojio je Oskara za “Greh” 2015.g, ali njegov prikaz Jordan Belforta u “Vuku s Wall Streeta” otkriva njegovu slobodniju i opasniju stranu. Ova izvedba, koja balansira između odvratnosti i privlačnosti, ostavlja gledatelje da se smiju dok uživaju u njegovom bezobzirnom ponašanju. Uistinu je tužno što je morao proći kroz brojne zveri prije nego je dobio svoju prvu nagradu.
Julianne Moore – Boogie Nights
Julianne Moore osvojila je Oskara za “Still Alice”, ali njena uloga u “Boogie Nights” trebala bi biti ona koja je ranije prepoznata. Njena izvedba kao Amber Waves u filmu koji opisuju absurdnosti porni industrije 70-ih donosi snažnu ljudsku priču o nedostacima i međuljudskim odnosima.
Joaquin Phoenix – Majstor
Joaquin Phoenix osvojio je Oskara za “Jokera”, no njegova uloga u “Majstoru” prikazuje suprotno – unutrašnji rat čovjeka u frustrirajućem svijetu. Njegova izvedba je jedan od najsnažnijih prikaza unutrašnje borbe, a film majstorski istražuje dubinu ljudske psihe.
Kate Winslet – Vječni sjaj besprijekornog uma
Iako je Kate Winslet osvojila Oskara za “Čitača”, njena najljepša uloga ostaje ona u “Vječnom sjaju besprijekornog uma”. Njen lik, Clementine, je impulzivan i duboko tužan, a Winslet uspijeva izvesti složenost lika koja oscilira između nesympatije i ljudskosti.
Gene Hackman – Razgovor
Gene Hackman je osvojio Oskare za “Francusku vezu” i “Oproštaj”, ali u “Razgovoru” pokazuje tišu i suzdržaniju stranu. Njegov lik, Harry Caul, istražuje šta izolacija čini čovjeku, a njegova preciznost u ulozi čini ga jednim od najimpresivnijih prikaza čovjeka kojeg uništava vlastita sumnjičavost.
Zaključak: Oskari i njihovi efekti
Oskari često prikazuju trenutke, a ne ostavštinu. Ove izvedbe podsjećaju nas da su one koje ostaju u sjećanju one koje vrijeme stvarno prepoznaje. Ove sedam uloga ostaju trajni simboli glumačkog umijeća koje neće biti zaboravljeno tako lako.
