Sarajevski autorski bend Kapitaklizma spada među rijetke regionalne
bendove koji su uspjeli stvoriti prepoznatljiv zvuk bez potrebe da se
uklope u jasne žanrovske granice. Njihova muzika nastaje iz neobične
postave sa dvije bass gitare, snažne koncertne energije i tekstova koji
često imaju filozofsku i poetsku dubinu.
Nakon prvog albuma „Vrijeme otimanja“ objavljenog 2024. godine za
zagrebački label Dancing Bear, bend je 2025. objavio live album
„Svijetli mrak“ u izdanju sarajevskog Ataxmedia record label-a.
Album donosi iste
pjesme, ali u sirovijoj, direktnijoj koncertnoj verziji i objavljen je i na
vinylu. Paralelno s tim, autor tekstova i vokal benda Mladen Mačar
objavio je i zbirku poezije „KRUG“, u kojoj se nalaze i tekstovi pjesama
sa albuma.
Kapitaklizma svoj zvuk opisuje kao „jelly stoner“ – lični naziv za
mješavinu industriala, stonera, drum’n’bass ritmike i punk energije.
Razgovarali smo s bendom o nastanku albuma, ideji „svijetlog mraka“,
neobičnoj postavi sa dvije bass gitare i o tome zašto muziku posmatraju
prije svega kao prostor slobode.
Naziv „Svijetli mrak“ zvuči paradoksalno. Šta zapravo znači taj
izraz?
„Svijetli mrak“ je metafora
„Svijetli mrak“ je metafora jednog prilično dubokog stanja u kojem se
čovjek može naći – lično, društveno ili egzistencijalno.
Za prosječnog čovjeka mrak znači potpunu tamu. Ali ako ste već duboko u
tom mraku, onda i sam mrak počinje da svijetli negdje u daljini, kao jedva
vidljiv trag svjetla.
Drugim riječima, možete biti toliko duboko u problemima, u nekoj vrsti
društvene ili lične rupe, da i ono što je zapravo mrak počinje izgledati kao
svjetlost.
To je slika mjesta u kojem se često nalazimo kao društvo. Ono što bi
nekome bila tama, nama se ponekad čini kao tračak svjetla, jer smo još
dublje od toga.
Album „Svijetli mrak“ donosi iste pjesme kao i vaš prvi album
„Vrijeme otimanja“. Zašto ste ih ponovo snimili?
Te pjesme su kroz koncerte počele živjeti drugačije nego na studijskom
albumu. Vremenom su postale tvrđe, direktnije i sirovije. Na bini su dobile
energiju koju nismo mogli potpuno uhvatiti u studijskoj verziji.
Zato smo poželjeli zabilježiti upravo taj trenutak – kako bend zaista zvuči
uživo, bez previše studijskih intervencija.
„Svijetli mrak“ je zapravo dokument te koncertne energije i načina na koji
su te pjesme evoluirale kroz vrijeme.
Album je objavljen i na vinylu. Koliko vam je taj format važan?
Vinyl ima neku posebnu težinu. Nije samo nosač zvuka nego i način
slušanja.
Zanimljivo je da digitalna verzija albuma ima 10 pjesama, dok vinyl ima
9, jer pjesma „Sreća“ jednostavno fizički nije mogla stati na ploču.
To je mala tehnička stvar, ali fanovima je bila zanimljiva jer pokazuje
razliku između digitalnog i analognog svijeta.
Vaš bend ima neobičnu postavu sa dvije bass gitare
Kako to funkcioniše?
Dvije bass gitare su zapravo ključ našeg zvuka. Ali one nemaju istu
funkciju.
Stefan svira bas u klasičnom smislu i drži groove i temelj. Ja svoj bas
sviram više kao heavy alternative lead bass, praktično kao gitaru.
Zbog toga se često ni ne osjećam kao klasični basista. Taj odnos između
dva basa daje bendu dodatnu dubinu i težinu.
Postoji zanimljiva priča o promjeni u bendu – sadašnji gitarista je
u početku bio basista.
Da, Damjan je u prvoj postavi i na prvom albumu svirao bas. Međutim,
prvi gitarista je napustio bend zbog neodgovornosti i nekih ličnih
problema.
U jednom trenutku smo čak ozbiljno razmišljali da nastavimo sa tri basa i
bubnjem.
To bi bio prilično neobičan koncept
Jeste, ali brzo smo shvatili da bi to bilo previše low i previše down u
frekvencijama.
Drugi problem je što u regionu zapravo nemamo puno tonaca i
producenata koji bi znali raditi sa takvom postavom. Takav bend bi
zahtijevao potpuno drugačiji pristup zvuku.
Na kraju smo odlučili da Damjan pređe na gitaru i to se pokazalo kao
dobro rješenje.
Vaš stil opisujete kao „jelly stoner“. Kako je nastao taj naziv?
To je naš mali interni termin.
U našoj muzici ima industriala, stonera, drum’n’bass ritmike, pa čak i punk
energije. Umjesto da sve to pokušamo strpati u jedan žanr, rekli smo –
neka to bude jelly stoner.
To znači da je zvuk fleksibilan i da se stalno mijenja.
Zanimljivo je i da u bendu postoji generacijska razlika između
članova.
Da, između svakog člana postoji otprilike deset godina razlike.
Berin je deset godina stariji od mene, ja deset godina od Stefana, a Stefan
deset godina od Damjana. Tako bend zapravo pokriva raspon od oko
trideset godina generacijskog iskustva.
Svako od nas nosi drugačije muzičke utjecaje i to se osjeti u zvuku benda.
Vaši tekstovi imaju izrazito poetsku dimenziju
Oni su za nas jednako važni kao i muzika, …a usput, nju je većinom pisao
Berin. Tekstovi nisu samo dodatak pjesmi.
Zbog toga je nastala i zbirka poezije „KRUG“, u kojoj se nalaze i tekstovi
pjesama sa albuma, ali i mnogo drugih pjesama koje dijele isti tematski
prostor. Zbirka je također zahvaljujući Berinu vizuelno obogaćena
originalnim ilustracijama iz njegovog stripa „Infra devil“ i lično mislim da
je time dodatno dobila na kreativnoj mistici.
Planirate i promociju koja će povezati album i knjigu.
Da, ideja je da napravimo događaj koji će spojiti muziku i poeziju.
Voljeli bismo da to bude kombinacija koncerta, čitanja poezije i razgovora
o tekstovima i muzici. Takav format može biti zanimljiv i publici i
medijima.
Već ste imali nekoliko važnih nastupa u regionu
Da, svirali smo na EXIT festivalu, BeerRock Festu, kao i u klubovima
poput Hard Place u Zagrebu, Crne kuće u Novom Sadu, Baze u
Tuzli, te sarajevskih klubova Jazzbina i AG Club.
Svaki koncert nas na neki način mijenja i razvija.
Sljedeći koncert je u Zemunu.
Da, uskoro sviramo u klubu Hellhammer u Zemunu, na njihov poziv, i
tome se baš radujemo. Takvi klubovi imaju publiku koja dolazi zbog
muzike.
Danas mladi ljudi često otkrivaju muziku kroz algoritme i
društvene mreže. Kako se bend poput vašeg uklapa u takav svijet?
Algoritmi često nude ono što je već provjereno i sigurno. Ali uvijek postoji
dio publike koji traži nešto drugačije.
Mi vjerujemo da live koncerti i dalje imaju posebnu snagu
Kada neko jednom doživi bend uživo, ta veza je mnogo jača od bilo kojeg algoritma.
Kakva je vaša poruka festivalima u regionu?
Vrlo jednostavna – rado bismo svirali.
Mislim da naš zvuk i energija mogu biti zanimljiv dodatak festivalskim
programima i zato pozivamo organizatore festivala u regionu da nas
uključe u svoje lineupe.
Za kraj – kako vi zapravo gledate na muziku?
Muzika je za nas prije svega prostor kreativnosti, inspiracije i
uživanja.
Naravno da postoji i poslovna strana svega toga, ali ona nikada nije bila
naš glavni motiv. Mi ovo radimo zato što volimo tu energiju stvaranja.
Na neki način bend je jedna ozbiljna zajednička igra.
Sve ostalo dolazi poslije toga.
