Srebrenica je jedan od najmračnijih trenutaka u historiji Bosne i Hercegovine. Taj juli 1995. godine ostavio je trajne ožiljke na hiljade života. Jedan od preživjelih svjedoka, danas odrasla žena, Nermina Salihović, podijelila je svoju tragičnu priču.
Salihović je bila samo petogodišnja djevojčica kada je agresija na BiH počela. Živjela je sa majkom, dva brata i dvije sestre u malom selu udaljenom od Srebrenice. U toj dobi je prvi put čula zvuk granate i vidjela mrtve ljude. Njihova porodica i svi oko njih su pomislili da će to uskoro proći, ali strahota se nastavila.
Unatoč majčinim naporima da ih zaštiti od onog što se dešavalo, svaki dan za Salihović je bio obavijen strahom. Svjesna rizika, nosila je lutku sa sobom koja je postala njena tajna zaštita. Njeno selo je 1992. godine granatirano i četrnaestoro ljudi izgubilo je živote. Morali su napustiti svoj dom i pokušati izbjeći horor koji je zahvatio Srebrenicu, proglašenu zaštićenom zonom.
Sa samo osam godina, Salihović se suočila sa stvarnošću strahota pada Srebrenice. “Moja starija sestra Fatima i brat Abdulah bili su ispred nas u bazi, to je posljednji put da sam ih vidjela. Još uvijek se sjećam kako Abdulah odbacuje svesku s molitvama na arapskom jeziku”, prisjeća se Salihović.
Sa hiljadama drugih, stigla je u Potočare, nadajući se da će tamo biti sigurna. Njena braća i sestre su bili unutra, dok je ona provela prva dva dana ispred. Tih trenutaka je svjedočila kako Ratko Mladić odvaja mladiće od ostalih.
Nermina Salihović je preživjela srebrenički genocid, ali je njeno djetinjstvo ostalo obeilježeno traumom. Njena hrabrost i želja za svjedočenjem o tim strašnim događajima čini je važnim svjedokom historijske tragedije kojom se BiH suočava.
