Poema “Srebrenički inferno”, napisana od strane pjesnika Džemaludina Latića, i ove godine je unijela posebnu emociju u već emotivnu ceremoniju obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici. Muziku za ovu kompoziciju je komponovao Đelo Jusić.
Prvi put izvedena 2003. godine prilikom otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari spomen-obilježja i mezarja, “Srebrenički inferno” se izvodi svake godine na ovaj tužni dan. Ova kompozicija se sjeća više od 8.000 ljudi koji su brutalno ubijeni u masakru u Srebrenici, a čije kosti se i dalje traže.
Stihovi “Srebreničkog inferna” duboko diraju srca mnogih, opisujući tugu i bol djeteta koje ostaje bez roditelja, braće, sestara i najmilijih. Oni sjajno predočavaju stradanje mnogih srebreničke djece koja su ostala bez obitelji tokom tih mračnih događaja.
Ova emotivna poema djeluje kao podsjetnik na strahote koje su se dogodile u Srebrenici, ali isto tako i kao izvor nade i snage za nastavak borbe za pravdu, istinu i pomirenje. “Srebrenički inferno” je postao simbol ove tragedije i sjećanje koje ne smijemo zaboraviti.
Izvođenje ove kompozicije na godišnjici genocida u Srebrenici budi snažne emocije kod prisutnih i služi kao podsjetnik na strašnu stvarnost koju su ljudi u Srebrenici imali hrabrosti preživjeti. Ova je poema i dalje relevantna i potresna, upućujući na nužnost suočavanja sa prošlošću kako bi se izgradila bolja budućnost.
“Srebrenički inferno” nastavlja ostavljati trajan i dubok trag u srcima ljudi, podsjećajući nas na važnost istine, pravde i mira. Neka se nikada ne zaboravi genocid u Srebrenici i svi oni koji su izgubili svoje živote u toj tragičnoj epizodi bosanske historije.
