Konkretna ispitivanja zgrada do danas nisu urađena, a stručnjaci kažu da je potrebno utvrditi njihovo konstruktivno stanje te pristupiti jačanju u seizmičkom smislu.
Također, upozoravaju da njihovu stabilnost itekako narušavaju nestručna renoviranja koja nisu rijetkost na ovom području. Upravo na ovakvim objektima nedavni zemljotres jačine 4,7 stepeni prema Richterovoj skali ostavio je određene unutrašnje ili vanjske posljedice.
“Stanje objekata nepoznanica je u cijeloj Bosni i Hercegovini. Prema važećim propisima, objekte koji su stariji od 50 godina obavezno bi trebalo ispitati, međutim njihovo stanje se ne provjerava. Slabe tačke građevinarstva danas su nadzor i revizija prilikom izgradnje novih zgrada, što je posljedica zakonskih rješenja, tako da mi sada možemo samo pretpostavljati i nadati se da se gradi kako treba. Nadzor i revizija bi trebali biti regulisani na način da su potpuno odvojene institucije od izvođača radova”, kaže za Klix.ba profesor u užoj oblasti građevinske konstrukcije na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli Damir Zenunović.
Govoreći o starijoj i novijoj gradnji, Zenunović ističe da je u prijeratnom periodu institucija nadzora pri izgradnji kolektivnih stambenih objekata bila znatno bolja pa se samim tim pretpostavlja i da je konstrukcija građevina znatno jača nego što je to slučaj danas.
“Objekti starije gradnje su danas lošiji vezano za instalacije, dotrajalosti fasada i slično, ali s aspekta sigurnosti može se reći da su bili bolji. Međutim, u našem sistemu u kojem danas djelujemo izrazito je teško generalizirati stvari”, nastavlja Zenunović.
Dotrajalost zgrada starijih od 30 godina u Tuzli je vidljiva i golim okom, a šta se sve krije u temeljima i zidovima građevina iz vremena bivše Jugoslavije trebali bi utvrditi stručnjaci, nakon što se u ovoj oblasti uveže sistem koji trenutno ne funkcioniše.
“Potrebno je napraviti katastar starih kolektivnih stambenih objekata kako bi se utvrdio njihov konstruktivni sistem i da struka kaže na koji način ih je potrebno ojačati u seizmičkom smislu. Ujedno, njima je potrebna i sanacija u konstruktivnom smislu kako bi se produžio njihov vijek trajanja, jer upravitelji zgrada trenutno se bave održavanjem osnovnih elemenata i krečenjem. Tu ima naučnog i stručnog posla s izazovima, a prvenstveno je vrlo bitno detektovati takve objekte te zajedničkom saradnjom grada, viših nivoa vlasti i građana riješiti probleme”, smatra doktor geoloških nauka i šef Odjeljenja za upravljanje rizicima od katastrofa u Gradskoj upravi Tuzle Miralem Mulać.
Mulać ističe da u ovo ne treba ubrajati objekte izgrađene poslije 1990. godine, s obzirom na to da su, prema njegovim riječima, svi od tada do danas planski rađeni prema projektnoj dokumentaciji, poštujući pravila struke.
“Može se reći da se u novijoj gradnji konstruktivni sistem mora prilagoditi brzini seizmičkih talasa i jačini od osam stepeni prema Mercallijevoj skali, a kada se vrše tehnički predmeti, građevinski inžinjeri prate da li su ti objekti prilagođeni svemu tome. Do sada su uglavnom svi prilagođeni osmom stepenu. Za razliku od mlađih zgrada koje su obuhvaćene projektom planske gradnje, na području Tuzle problem predstavljaju stariji objekti koji nemaju takozvani elastični sistem, vertikalne cirklaže i stubove”, pojašnjava Mulać i naglašava da u Tuzli postoji veliki broj objekata na kojima se mogu desiti značajnija oštećenja u slučaju zemljotresa jačeg od osam stepeni prema Mercallijevoj skali.
Kako bi dobili ljepši estetski izgled prostorija, građani se nerijetko odlučuju i za nelegalne adaptacije u kojima je nadogradnja prostorija, ugrađivanje različitih materijala i izbijanje nosivih zidova, što može biti pogubno za građevine u cijelosti, jer se na takav način narušava njihova stabilnost.
“Svaka rekonstrukcija ne bi trebala da se radi bez savjeta stručnjaka, kao i da o tome nisu upoznate nadležne općinske službe te da inspekcija ne izvrši nadzor. Međutim, one se rade upravo na nepropisan način. Kod nas građani rade sve na svoju ruku, što je izuzetno rizično te im savjetujem da ipak uz sebe uzmu iskusnog i dobrog stručnjaka”, kaže Zenunović.
S druge strane, Mulać ističe da građevinske inspekcije na području Tuzle na teren izlaze na osnovu prijava građana te obustavljaju takve aktivnosti donošenjem određenih rješenja.
“Potrebna je sinhronizacija građana, inspekcija i ostalih službi, a kako bi se aktivnije i represivnije djelovalo na terenu. Građani nelegalne aktivnosti u kolektivnim stambenim objektima moraju češće prijavljivati kako bi posljedice usljed klizišta, poplava ili potresa bile manje”, zaključuje Mulać.
Na kraju vrijedi kazati da se prema evropskoj mapi seizmičkog hazarda Bosna i Hercegovina nalazi u zoni visokog rizika od pojave zemljotresa. Najveća vjerovatnoća za potresanje tla je u Neumu, Banjoj Luci i Tuzli, na čijem području se tokom prethodna dva mjeseca tlo potresalo nekoliko puta.
Prognostički model koji može konkretno reći kada će se desiti zemljotres ne postoji, a u periodu od 1901. godine, kada su počela mjerenja u BiH, pa sve do 2004. na prostoru naše zemlje podrhtavanje tla registrovano je 790 puta.
