Hujdur, poznat kao Hujka, bio je rezervni policajac koji je postao ključna figura u odbrani Mostara tokom rata devedesetih godina. Stigavši u Stanicu policije Luka I u Mostaru 1991. godine, dobio je puškomitraljez koji je postao njegova neizostavna pratnja.
Nakon što je napustio policijsku službu, Hujka je mobilizirao dobrovoljce i pridružio se Teritorijalnoj Odbrani, a kasnije Armiji BiH. Njegovi bratovi Jasmin i Mirsad također su se pridružili u borbi za Mostar. Hujka je naglašavao organizaciju po mahalama i način na koji su otpor i okupljanje odvijali u Mostaru.
Hujka je bio komandant bataljona od 1200 boraca pod zapovjedništvom Arifa Pašalića. Kada je Pašalić postao zapovjednik IV korpusa, Hujka je preuzeo komandu nad brigadom koja će kasnije postati poznata kao 41. slavna brigada.
Upravo zahvaljujući hrabrosti i vođenju Hujke i njegovih boraca, Mostar je uspio odoljeti srpskom agresoru. Herojska bitka koja se odigrala 11. juna 1992. godine, kada su mostarski borci prešli preko rijeke Neretve, svrstava se među najznačajnije trenutke odbrane grada. Hujka je vodio svoje borce prema oslobođenju Južnog logora, dok je istovremeno brinuo o izbjeglicama koje su pristizale u Mostar.
Hujka je bio neumoran u osiguravanju hrane i smještaja za izbjeglice, pokazujući veliko saosjećanje i humanost. Njegova hrabrost i predanost nisu prošli neprimijećeno. Danas, Hujka ostaje simbol hrabrosti i otpora u borbi za slobodu i dostojanstvo Mostara.
Četrdeset i prva slavna brigada ostaje trajni podsjetnik na hrabrost i žrtvu Hujke i njegovih boraca. Njihova borba i odanost inspiriraju ljude širom Bosne i Hercegovine da se prisjećaju i uče iz prošlosti. Mostar će zauvijek biti zahvalan Hujki i njegovim borcima za hrabrost koju su pokazali u najmračnijim vremenima.
