Na suđenju za zločine počinjene u Bugojnu, svjedoci Državnog tužilaštva su iznijeli potresne priče o sukobu između Armije Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te o svakodnevnom premlaćivanju i torturi kojoj su bili podvrgnuti. Jedan od svjedoka, Željko Miloš, je opisao kako se predao nakon sedam do osam dana sukoba i kako su ga zajedno sa drugim pripadnicima HVO-a odveli u salon namještaja gdje su ih premlaćivali.
Miloš je svjedočio o tome kako su vojna ili brigadna policija vodila njega i ostale zarobljenike na kopanje rovova prema lokacijama Vojske Republike Srpske. Navodi da su ih prvo vodili u Crniće, a potom u Prusac. Također, ističe da su prepoznali policiju Armije BiH po opasačima i da su neke od njih već poznavali iz ranijih susreta.
Svjedok je dalje ispričao o strašnim trenucima koje je proživio u “BH Banci”, gdje su bili izloženi neviđenoj torturi i premlaćivanju svaka dva sata. Opisuje kako je bio zatvoren u podrumskoj prostoriji i kako se više puta onesvijestio od udaraca koje je dobijao puškama i letvama. Svoje tjelesne povrede opisuje kao frakturu lobanje, povrede rebara i bubrega.
Dalje je svjedočio o svom bijegu, kada je uspio pobjeći od stražara i sakriti se kod “betonskog izvora” do jutra. Nakon toga, je krenuo prema lokalitetu Radovana i bježao osam dana.
Drugi svjedok, Mario Franjić, je također svjedočio o premlaćivanju i torturi kojoj su bili podvrgnuti zarobljenici. On je opisao svoje iskustvo kao pripadnik HVO-a koji se zatekao u Bugojnu tokom sukoba i koji je bio prisiljen predati se Armiji BiH.
Franjić je opisao kako su ih iz logora na Stadionu “Iskra” izvodili na prve borbene linije, te kako su kasnije bili odvedeni u Osnovnu školu “Pajić Polje” gdje su bili izloženi svakodnevnim radovima na kopanju rovova i maltretiranju. Navodi da su imali i trenutke kada su bili izloženi riziku po život, kao kada je eksplodiralo bure koje su gurali prema HVO-u.
Suđenje za zločine u Bugojnu nastavlja se 2. jula.