Prehrambena industrija je ogromna industrija sa svjetskim tržištem koje se procjenjuje na 13.000 milijardi dolara ove godine. Kako bi se postigla brza proizvodnja i dostupnost hrane tokom cijele godine, priroda se mora kontrolisati.
Profesoricu Aleksandru Nikolić sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu smo pitali o utjecaju ovog ukroćivanja prirode na ukus i nutritivnu vrijednost hrane. Ona ističe da uzgajanje namirnica u zatvorenom prostoru ili uvoz iz drugih područja sazrijevanje hrane ubrzava i utječe na senzorna svojstva hrane kao što su ukus i miris.
Dodatno, kada se hrana uvozi, ona se mora ubrati prije potpunog sazrijevanja i prilagoditi za dug transport. To dovodi do gubitka senzornih svojstava koje se dobivaju kada se hrana bere u blizini i kratko transportuje. Ovaj način proizvodnje hrane također zahtijeva intenzivno korištenje nafte za transport i hlađenje, što ima negativan utjecaj na okoliš.
Prema Nikolić, prehrambena industrija emituje 30% ukupne svjetske količine ugljendioksida (CO2), što je jedan od faktora klimatskih promjena.
Ovi faktori objašnjavaju zašto postoji percepcija da je hrana nekada bila boljeg kvaliteta. Brza proizvodnja hrane uz održavanje dostupnosti tokom cijele godine ima negativan utjecaj na ukus, miris i druge senzorne karakteristike hrane.
Kako se svijest o utjecaju prehrambene industrije na okoliš povećava, važno je razmotriti održive načine proizvodnje hrane koji će minimizirati negativne efekte na okoliš, ali i očuvati nutritivnu vrijednost i senzorna svojstva hrane.
