Književnik i kolumnista Andrej Nikolaidis nedavno je objavio tekst na crnogorskom CdM-u koji izaziva pažnju i kontroverze. U svom eseju, Nikolaidis govori o genocidu u Srebrenici i ističe paradoksalnu vezu između politike demokratije i istine.
Nikolaidis započinje svoj tekst objašnjenjem razlike između grčkih riječi “aletheia” (istina) i “doxa” (javno mnenje). On tvrdi da javno mnenje često suprotstavlja istini i da istina nije pitanje volje većine. Ova razlika između istine i doxe, prema Nikolaidisu, predstavlja ključnu manjkavost demokratije.
Prema njegovim riječima, politički sistem u kojem pitanje istine nije relevantno, nužno vodi u vrijeme poslije istine. Time isticanju političe laži kao što je negiranje genocida u Srebrenici i manipulacija javnim mnenjem. Nikolaidis navodi primjer Srbije i njenog predsjednika Vučića kao ilustraciju ove ideje.
Autor također kritikuje parlamentarne države Zapada i njihov relativizam i skeptičnost prema istini. On tvrdi da ova vrsta političkog sistema nema samosvojni odnos sa istinom i da je to katastrofa.
U završnom dijelu svog eseja, Nikolaidis naglašava da istina nije pobeđena. Ona gospodari svima koji je prihvataju i koji žele da se bore protiv nje. Bez obzira na opravdani bijes i negiranje, genocid u Srebrenici je svjetska istina koju niko ne može poricati, čak i ako to čini kroz svoje kompulzivne izjave.
Ovaj kontroverzni tekst Andreja Nikolaidisa izazvao je mnogo reakcija. Mnogi ga smatraju hrabrom i neophodnom kritikom političkog sistema, dok ima i onih koji ga osporavaju. U svakom slučaju, ovaj tekst budi interesovanje za raspravu o odnosu politike i istine.