Adnan i Adnana, najmlađa djeca Fadile, bili su blizanci koji su se rodili 1990. godine. Taj trenutak rođenja bio je najsretniji u životu njihove majke. Međutim, samo dvije godine kasnije, obitelj je morala pobjeći iz svog sela u Šube kod Foče. Bila je ljeto 1992. godine, a avionska uzbuna nagnala je Fadilu da skloni djecu. Nažalost, tog kobnog dana, snajperist je primijetio Adnana, dvogodišnju napaetnu bebu, i pogodio ga dok ga je sestra podizala. Adnan je preminuo u ambulanti, dok se otac borio da spasi njegov život.
Fadila se prisjeća tog tragičnog događaja s tugom. Bila je svjesna opasnosti u vrijeme rata, ali nije mogla zamisliti da će izgubiti svog malenog djeteta na takav način. Adnana je opisala kao naprednu bebu koja je uvijek bila uz svoju sestru Asmiru. Njihova bliskost i ljubav jedno prema drugome bili su nevjerojatni.
Nakon Adnanove smrti, Fadilu su pratili trenuci tuge i sjećanja na sina. Iako su fotoaparat s uspomenama ostao u selu, Adnana uspoređuje s najmlađim unukom. Njihova sličnost toliko je jaka da često za trenutak pomisli kako je Adnan ponovno s njom.
Iako su prošla mnoga godina od tog tragičnog događaja, Fadila i obitelj još uvijek žive s posljedicama rata. Adnanova sestra Anela upisala je medicinu kako bi pomogla ljudima i izbjegla takvu tragediju u budućnosti. Međutim, Fadila vjeruje da bi i Adnan bio živ da su postojali potrebni lijekovi i medicinska pomoć.
Danas, Fadila živi u Sarajevu s obitelji, dok se sjećaju Adnanove smrti svake godine. Njegova sestra Adnana često inzistira da posjete Goražde 18. augusta kako bi odati počast svim ubijenoj djeci. Bez obzira na prošlost i patnju koju su doživjeli, Fadila i njena obitelj ostali su jaki i hrabri.
