Svakog 25. novembra brojne delegacije u Sarajevu s državnog, entitetskog, kantonalnog i gradskog nivoa vlasti obilježavaju Dan državnosti BiH, tj. kada je održano prvo zasjedanje ZAVNOBIH 1943. u Mrkonjić Gradu kojim je obnovljena državnost naše domovine. Međutim, uprkos svečanom obilježavanju, u Sarajevu se ne nalaze ulice koje bi podsjećale na značajne ljude koji su se borili za obnovu državnosti BiH i položili život na oltar slobode.
Jedan od zaboravljenih heroja je Vojislav Kecmanović Đedo, predsjednik ZAVNOBIH-a i predsjednik Bosne i Hercegovine nakon rata. Nakon smrti, ulica koja je nosila njegovo ime je promijenjena i danas ne postoji nikakvo obilježje koje bi ga podsjećalo.
Fuad Midžić je poginuo u oslobođenju Sarajeva, a zbog svojih zasluga dobio je ulicu, koja danas nosi ime Mustafe Busuladžića. Slično je i s Jusufom Džonlićem i ulicom koja je danas nazvana Čebedžije.
Ostali heroji kao Slaviša Vajner Čiča, Vaso Miskin Crni i Radojka Lakić nemaju svoje ulice u Sarajevu, dok su druge ulice dobili pojedinci koji su sumnjive uloge imali tokom rata.
Inicijative SDP-a i Naše stranke, koje su tražile promjenu naziva ulica sumnjivim ličnostima i povratak naziva narodnih heroja, naišle su na odbijanje. Iako su SDP i NS sada na vlasti, pitanje naziva sarajevskih ulica više ne potežu kako ne bi naljutili koalicionog partnera.
Sarajevo, grad s bogatom istorijom i herojima koji su se borili za državnost BiH, zaslužuje ulice koje će podsjećati na te hrabre ljude i njihove žrtve. Možda je vrijeme da se ova pitanja ponovno promisle i da se priznanje vrati onima koji su ga zaslužili.