Čarolija Pisma iz Sjevernog Pola
Jedan od najpoznatijih autora fantazijske književnosti, J.R.R. Tolkien, nije bio samo stvaratelj svjetova poput Srednje zemlje; on je također stvorio čarobnu tradiciju za svoju djecu koja je trajala više od dva desetljeća. Kada je 1920. godine njegov sin John, tada tek trogodišnjak, pitao svog oca kako izgleda Djed Mraz, Tolkien je odlučio da odgovori na ovaj nevini upit na način koji će se pamtiti kroz generacije.
Pisma kroz Vijekove
Tolkien je od 1920. do 1943. godine, svake godine, pisao pisma svojim najbližima koja su dolazila iz sjevernog pola. Ova pisma nisu bila namijenjena javnosti; bila su napisana samo za njegovu djecu. Zamišljajući oca Božića kao junaka ogromne priče, Tolkien je stvorio fantazijsku atmosferu punu polarnih medvjeda, vilenjaka i goblina.
Uloga Uskrsa
Njegova pisma bila su mnogo više od samo odgovora na dječija pitanja. Svako pismo nosilo je novu avanturu. Tolkien bi opisivao kako se goblini trude ukrasti poklone, objašnjavao misterioznu sudbinu poklona i uvodio nove likove, poput Velikog Polarnih Medvjeda koji je često donosio humor u cijelu priču. Također, njegovu djecu je podučavao o stvarima kao što su prijateljstvo i solidarnost, čak i kroz ponekad teške poruke o životu, poput ekonomske krize ili rata.
Izvori Inspiracije
Tolkienov obrazovni background kao filologa i stručnjaka za englesku i nordijsku književnost često je doprinio bogatstvu izmaštanih svjetova. Njegova strast za jezikom dovela je do stvaranja vlastitih abeceda i jezika, koji su često bili uključeni u pisma. Na primjer, goblinska abeceda imala je specifična pravila koja su se mogla dešifrovati, a imena medvjeda bila su napisana na finskom jeziku.
Izložba koja oživljava uspomene
Tek 1976. godine, tri godine nakon Tolkienove smrti, njegova pisma su objavljena u zbirci ‘Letters From Father Christmas’. Ova izložba je omogućila ljubiteljima književnosti da zavire u um velikog pisca i dožive čaroliju Djedove tradicije. Izlozi su prikazivali originalna pisma i crteže, pružajući gledateljima priliku da vide boju i živost mašte.
Poruka za Buduće Generacije
Na kraju jednog od svojih pisama, Tolkien se opraštao s porukom o vječnom prijateljstvu koje uvijek ostaje snažno čak i kada poruke nestanu s vremenom. “Nećemo zaboraviti stare prijatelje”, pisao je, “i nadamo se da ćemo se ponovo sresti kada odrasteš i imaš svoju djecu.” Ove riječi možda najbolje zrcale njegovu posvećenost porodici, mašti i naslijeđu.
Ova čarobna tradicija, još uvijek prisutna u srcima mnogih, podsjeća nas na važnost maštanja i kreiranja uspomena koje će generacije pamtiti.
