Za razliku od smrtonosnih interkontinentalnih balističkih projektila s nuklearnom bojevom glavom koji mogu uništiti čitave gradove, taktičko nuklearno oružje ima manju snagu i koristi se protiv trupa na bojnom polju.
Svima nam je poznato da je američka bomba koja je bačena na Hirošimu tokom Drugog svjetskog rata imala snagu od 15 kilotona. Međutim, taktičko nuklearno oružje obično ima snagu samo oko jedne kilotone, što ga čini mnogo manje destruktivnim.
Ova vrsta nuklearnog oružja, kao što su bombe, bojeve glave za kratkometne projektile ili artiljerijsko streljivo, može biti vrlo kompaktno. Njihova mala veličina omogućuje im diskretno nošenje u kamionima ili avionima, što je čini pogodnom za brze i precizne vojne operacije.
Ono što je važno napomenuti je da, za razliku od strateškog nuklearnog oružja, taktičko oružje nije nikad bilo ograničeno međunarodnim sporazumima o kontroli naoružanja. Rusija, na primjer, nije objavila broj takvog oružja koje posjeduje niti druge detalje vezane uz njega.
Iako je taktičko nuklearno oružje manje po snazi od strateškog, njegova upotreba i dalje može imati pogubne posljedice. Zbog toga zapadne nacije trebaju biti oprezne u pružanju vojne podrške Ukrajini kako ne bi dodatno eskalirale situaciju.
Ruski predsjednik Vladimir Putin više puta je isticao nuklearnu moć svoje zemlje od početka rata u Ukrajini. Međutim, njegove izjave su se postupno umirile kako je ruska vojska postizala sve veće uspijehe na terenu.
Taktičko nuklearno oružje predstavlja ozbiljan izazov za međunarodnu sigurnost. Stoga je važno da se sve strane uključe u dijalog kako bi se ograničila upotreba i širenje ove vrste oružja.
