Kako piše Slobodna Dalmacija, u krug prijatelja s kojima se druži ova rođena Bosanka spadaju Elton John, Sean Penn, Clive Davis, Ari Emanuel, George Clooney, Cindy Craford i mnogi drugi.
Međutim, njen životni put je bio zapravo put od trnja do zvijezda. Rođena kao Sanela Ćatić u sarajevskoj porodici srednje klase, prva tragedija njeno familiju je zadesila nešto prije potpisivanja Daytonskog sporazuma kada joj je ubijen mlađi brat Irnis.
U to vrijeme kao studentica ekonomije početkom agresije na BiH napušta domovinu te neko vrijeme provodi u Splitu nakon čega se seli u London gdje je diplomirala ekonomiju i informatiku.
Udruživši se s Melissom Odabash, manekenkom i modnom dizajnericom, Sanela je pokrenula uspješnu kompaniju za proizvodnju kupaćih kostima, a osnivačica je i predsjednica međunarodne kompanije za proizvodnju zdravih pića Neuro Drinks.
Paralelno s poslovnom karijerom, Sanela Jenkins bavila se i humanitarnim radom, tj. prikupila je i donirala više miliona dolara za pomoć unesrećenima u BiH, Haitiju, Darfuru te za istraživanja u vezi AIDS-a.
Interesantno je da se prije 20 godina udala za bankarskog mogula Rogera Jenkinsa s kojim ima dvoje djece, ali se par razišao 2009. godine. No, razvodom je Jenkins pripalo čak 327 miliona KM.
“Vjerujem da sve što se događa ima svoj razlog, pa tako i moj život. Na početku, kada sam se odvojila od roditelja u tako turbulentnom vremenu i našla se u tuđem svijetu, vjerovala sam svom instinktu. S vremenom sam stjecala sve više iskustva u zapadnom svijetu koji je postajao moj novi dom. Kombinacija intuicije i životnog iskustva vremenom su donosili rezultate. Danas sam tu gdje jesam”, kazala je u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju Sanela Jenkins.
Kaže kako s bivšim mužem Rogerom ima odlične prijateljske odnose. U civiliziranom svijetu to ne predstavlja problem, kaže ona. Ističe kako su svakodnevno na vezi, imaju odvojene privatne živote, ali i ono što ih spaja – njihovu zajedničku djecu.
“Bosna je čarolija i ona uvijek Bosancima predstavlja i više od domovine. To je moja svjetska adresa broj jedan, a sve ostalo je u gostima. Znate kada igrate nogomet, pa gostujete ili ste domaćin, u tom smislu Sarajevo je moj dom i tu sam na svom terenu. Kada me pitate što me je ponukalo da pomažem Bosni, to je isto kao da pitate zašto majka voli svoju djecu. Tu nema mjerenja, nema računanja, nema rezoniranja. Bosna, to smo mi Bosanci i Hercegovci koji vole svoju zemlju i dišu za nju. U svijetu u kojem trenutno živimo i raznim podjelama i rađanju ekstremnih desnica, Bosna je odgovor i paradigma. Iskonska, multietnička država sa starim korijenima života u njoj koliko se pamti ljudski rod na ovim prostorima”, dodala je ona.
Navodi kako je do sada pomagala lobistički i bila podrška mnogim ugroženim u BiH. Radi na promociji BiH u visokim krugovima američkog društva, a kompletan njen posao je vezan za američko tržište. Kada bude namjeravala pokrenuti poslovanje u Evropi, govori kako će joj Bosna biti prioritet. Ona dodaje kako nikada nije bježala ni od politike i angažmana i na tom polju.
“Za gospodina Ejupa Ganića do njegovog hapšenja 2010. godine nisam nikad čula. Međutim, odazvala sam se na poziv tadašnjeg predsjednika BiH Harisa Silajdžića koji mi je rekao da je to važno za obranu digniteta države i njene časne borbe za nezavisnost. Bez razmišljanja sam pozitivno odgovorila na sve što je traženo od mene u tom momentu i na kraju je sve završilo pozitivno. Najvažnije je da smo uspjeli i da je još jednom pobijedila pravda na međunarodnoj političkoj areni”, govori kako je došla u priliku da plati kauciju za puštanje uhapšenog Ejupa Ganića 2010. godine.
Kaže kako su njeni prijatelji osobe s raznih kontinenata i dolaze iz različitih kultura i zanimanja. Ističe da je zadovoljna svojim životom i govori da sve ono što sanjamo ne mora se ispuniti da bismo bili sretni. Napominje kako je važno biti u balansu materijalnog i duhovnog svijeta, bez obzira na kojoj god smo ekonomskoj ljestvici.
” Kao što sam vam rekla, ja sam bez razmišljanja ulazila u rizične situacije i pomagala BiH. Moj brat je poginuo u agresiji na BiH i on je utkan u njene temelje kao i ostalih 200 hiljada žrtava. Mnogi su me zvali da se uključim u njihove političke pokrete, pa su neki novinari postavljali i tu mogućnost moje kandidature u BIH. Do sada nisam nikada eksplicitno rekla da ću se kandidirati, pa neću ni sada to govoriti. Prepustimo to budućnosti i pratimo kuda nas nosi. Što se kaže u našem narodu: ‘Ko zna šta nosi sutra’. A kada bi bila u poziciji da odlučujem, trudila bih se, naravno, da pravim napredak gdje god je moguće. Mislim da imam dovoljno poznanstava i u svijetu i u domovini da bih mogla pomicati neke stvari u pozitivnom pravcu”, zaključuje Sanela Diana Jenkins.
