Tužne slike i danas su krenule iz Visokog u svijet, a Ramo Sejdinović, koji je ukopao 20-ak članova svoje porodice i ove godine je došao ispratiti žrtve genocida.
“Kada govorimo o bližim članovima, ubijena su mi četiri zeta, a sve ukupno oko 20 članova porodice. Uspjeli smo se izvući, doći na sigurno, početi nešto raditi i živjeti. Teško je doživljavati ove dane, ali moramo se boriti, živjeti, nekako preći preko toga, ali ne zaboraviti i da se nikom više ne ponovi”, kazao je Sejdinović.
Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH, je kazala da iz godine u godinu imaju sve manje identifikovanih žrtava.
“Iz godine u godinu broj žrtava koji se ukopava se smanjuje. Mali broj žrtava ove godine kreće prema Potočarima i većina njih su godinama eskhumirani što govori koliko je teško pronaći posmrtne ostatke. Još uvijek tražimo 7.600 žrtava. Sa ovog mjesta je najbolje pozvati sve one koji znaju, da se oslobode košmara, i da podijele informacije o posmrtnim ostacima žrtava”, kazala je Fazlić.
Ramiza Gurtić iz Potočara danas je iz Visokog ispratila tužnu povorku prema Memorijalnom centru Potočari, a izgubila je muža i dva sina.
“Svi ovi su moji, došla sam danas ispratiti prijatelje. Svog sina sam dva puta pokopala, glavu nikad nisu pronašli. Mislim da ću izdržati, meni je 71. godina, ja sam snažna i ja to mogu i hoću. Allah zna kakvu bol i tugu nosim. Ovo za mene nije samo datum već cijela godina. Budim se i legnem s tugom i boli, ne mogu to prežaliti”, kaže Gurtić.
Vječni smiraj u Potočarima će pronaći: Midhat Bašić, Mehmed Krdžić, Ahmet Jašaravić, Sakib Harbaš, Nevres Salihović, Ibrahim Salkić, Mušan Šiljković, Latif Mandžić, Sabrija Omić, Hajrudin Mustafić, braća Hasib i Ćamil Efendić, najmlađa žrtva koja je ubijena sa 17 godina starosti Beriz Mujić te najstarija žrtva koja će biti ukopana u Potočarima ove godine je Hamed Salić koji je rođen 1927. godine.
