Poznati srbijanski književnik Stefan Simić oglasio se nakon što je na jučerašnjoj sjednici Generalne skupštine UN-a izglasana je rezolucija o Srebrenici, kojom se 11. juli proglašava međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici. Simić je izrazio svoje mišljenje o rezoluciji, ističući da Srbija nije genocidna, već pojedinci snose odgovornost za te zločine.
“Kažu – Srbija nije genocidan narod. Ko uopšte, kaže da jeste? Ali to je mantra koja ovdje mora da se proda da bi se stvorila neprijateljska atmosfera: Mi – oni. Vječita paranoja o neprijatelju koji vreba. Kao da ljudi ovdje, ovakvi kakvi su, nisu sami sebi najveći neprijatelj. Sve se okreće ka pojedincu. Srbija i dalje živi u kolektivnom i u lažnim mitovima. Neko nešto napravi, Srbin je to uradio. Srbin pobijedio, Srbin izgubio, Srbin, Srbin. Kao da čovjek nije ništa drugo u životu, nego samo i jedino Srbin.”, izjavio je Simić.
On je također kritizirao medije, ističući da i dalje imamo kolektivni identitet i lažne mitove. “Mi i u 21. vijeku nemamo ljude sa imenom i prezimenom. Svako naše JA je Mi. Đoković je najbolji zato što je Srbin, Jokić isto. Kao da nigdje ništa ne uspijeva, i kao da se čitav svijet okreće oko Srbije. Vole nas, mrze nas. Koje nas? Koji oni? Što veći kompleks inferiornosti, veća frustracija i potreba za kompenzacijom. Gdje god da idem ne vidim nacije, vidim ljude. Ne obraćam se nacijama, nego ljudima.”, dodao je Simić.
Simić je naglasio da ne osjeća odgovornost za zločine u Srebrenici i da se neće izvinjavati ili pravdati. “Ja, Stefan Simić, nisam ništa počinio u Srebrenici. I tačka. Moje odgovornosti tu nema. I nemam šta kome da se pravdam, i izvinjavam, ni da se osjećam krivo. Osjećam ogromno sažaljenje, ali to je nešto drugo.”, rekao je Simić.
Na kraju, Simić je apelovao na sve ljude da prepoznaju važnost individualne odgovornosti i da se prestane sa zamjenom teza i traganjem za neprijateljima. “Svako treba da pođe od sebe. Ko jeste, treba da mu se sudi. Mi konkretne i jasne stvari pretvaramo u metafizičke. Uz ono – da, ali… Nema ali. Ili jesi, ili nisi. Ko jeste, treba da odgovara. Ali ne tamo negdje, nego ovdje. Dokle više zamena teza. Dokle više traganje za neprijateljima. Dokle više oni nas mrze. Ako si drag kao čovjek, ti si drag kao čovjek, šta god da ti piše u ličnoj karti.”, zaključio je Simić.
