Zbog ogromnih rizika, neadekvatne podrške i stalne neizvjesnosti, poljoprivreda u Bosni i Hercegovini ostaje ovisna o proizvođačima koji čuvaju tradiciju i strast prema zemlji. Jedan od takvih proizvođača je Eldin Muhović iz Goražda, koji je svoju ljubav prema životinjama razvio kao dijete provedeno u selu Borovići, s djedom i nanom.
Eldin je svoj život posvetio poljoprivredi, odabirajući školovanje u Srednjoj poljoprivrednoj školi, zatim Poljoprivrednom fakultetu, te sticanjem titule magistra voćarstva. Danas, zajedno sa suprugom, bratom i roditeljima, uzgaja voće, povrće, kokoške i bavi se pčelarstvom. Njegova porodica je kupila dodatne parcele, sa 500 kvadratnih metara plastenika za uzgoj povrća i gotovo četiri duluma pod krompirom. Također, posjeduju dva voćnjaka, oko stotinu koka nosilja i 40 društava pčela.
“Eldin kaže da je za bavljenje poljoprivredom neophodno duboko voljeti zemlju, jer je ona poput fabrike pod otvorenim nebom. Iako sve što radi nosi određeni rizik, najsigurnija mu je plastenička proizvodnja, jer omogućava planiranje. S druge strane, pčelarstvo je neizvjesno jer posljednjih godina ne donosi zaradu, no ipak je ta ljubav najjača pa su uporni u njemu. Rezultati pčelarstva se možda ne vide odmah, ali nakon deset godina rada mogu donijeti prihode koji će pokriti troškove”, rekao je Muhović.
Nedostatak podrške države i sve ekstremniji vremenski uvjeti čine poljoprivrednu proizvodnju u BiH još neizvjesnijom. Unatoč rastućim cijenama hrane i uvoza, seljaci se suočavaju s oštećenjima usjeva, posebno u ovom periodu pogodnom za razvoj bolesti biljaka. Muhović ističe da su tretmani kemikalijama često jedini izbor zbog nedostatka alternativa.
Unatoč mogućnostima i potencijalu koji poljoprivreda u BiH pruža, obrađene površine sve više se smanjuju, a mi postajemo ovisni o uvozu hrane i cijenama koje određuju drugi. Muhović se plaši da će biti prekasno kada shvatimo važnost proizvodnje hrane. Sela su napuštena, bez dostupnih puteva, zdravstvene zaštite i škola. Stoga, podsticaji nisu dovoljni da pomognu seljacima.
“Uvijek se vraćam povijesti i načinu na koji su ljudi nekada živjeli. Pričam s starijima jer su oni najzanimljiviji. Prije rata, svako je imao zalihe hrane za najmanje pola godine. Danas, bilo kakva nevolja nam prijeti, a moramo razmišljati i na taj način, naša proizvodnja hrane nije dovoljna ni za pola godine”, upozorava Muhović.
Potrebne su hitne mjere kako bi se poljoprivreda u BiH podigla na viši nivo, a proizvođači podržali i osnažili u ovom ključnom sektoru. Inače, hrana će ostati izvor stalne neizvjesnost za BiH i njenog stanovništva.
