Šta se to događa u Skamania okrugu?
Kada su zvaničnici u Skamania okrugu u Washingtonu donijeli Ordinancu br. 69-01 1. aprila 1969. godine, uvjeravali su javnost da ova nova zakonodavna mjera nije šala, iako se radilo o zabrani ubijanja Bigfoota. “Odsustvo specifičnih zakona koji se odnose na uzimanje uzoraka potiče ležernost u korištenju vatrenog oružja … i predstavlja jasnu prijetnju sigurnosti i dobrobiti osoba koje žive ili putuju unutar granica Skamania okruga”, navodi se u ovoj ordinanci.
Zaštita Bigfoota: Zašto?
Ova mjera i nije tako iznenađujuća, s obzirom na dugu istoriju prijavljenih viđenja Sasquatcha u ovom području. Prema jednoj priči iz 1847. godine, domorodački narod Multnomah odbio je da vodi francusko-kanadski umjetnika do izvoraka rijeke Lewis, navodeći kako u blizini živi “rasa divovskih, dlakavih kanibala”.
Kroz istoriju, bilo je mnogo svjedočanstava o susretima s ovim misterioznim bićem. Na primjer, 1950. godine, djevojčica stara 7 godina opisala je stvorenje sa “dobrim očima” kako posmatra nju i njene prijatelje. Takvi susreti su potakli istraživanja koja su rezultirala neobjašnjivim događajima i čak oproštenjima među psima.
Koliko je Bigfoot stvarno stvaran?
Ne preskočimo na 1970-e, kada su se pojavili izvještaji YMCA savetnika o viđenju izuzetno rijetkog albino Sasquatch-a kako baca drva. Samo mjesec dana prije donošenja ordinacije, Don Cox je prijavio viđenje stvorenja nalik majmunu na putu Highway 14. Prvo što je pomislio bilo je da se radi o srušenom drvetu, ali se brzo ispostavilo da je to bilo nešto živo i ogromno.
Šta kažu stručnjaci?
Dr. Grover Krantz, jedan od pionira istraživanja Bigfoota, imao je kontroverzan stav o pitanju ubijanja ili zaštite ovih bića. “Za [pedeset] godina neko bi mogao slučajno naići na kostur Sasquatch-a i tada bi se moglo definisati da su zaista postojali, ali su izumrli”, rekao je 1996. godine. Kroz njegovu prizmu, izuzetno je važno pronaći jedan primjerak, ali mnogi u zajednici Bigfoot istraživača smatraju da je ubojstvo jednog od njih nezamislivo i potencijalno opasno.
Skamania Okrug: Zakonodavne mjere kao marketinški alat?
Osim što je Skamania okrug uveo zakon o zaštiti Bigfoota, slične mjere postoje i u drugim dijelovima SAD-a, kao što je Whitehall u New Yorku, koji se ponosi oznakom “Svetište Bigfoota”. Osim što je zakonodavna mjera zanimljiva, ona može poslužiti i kao marketinški alat za privlačenje turista.
Uprkos svim viđenjima, zakoni o zaštiti Bigfoota čine se kao zanimljiv fenomen, stvarajući pretpostavku o ozbiljnosti koja je u suprotnosti s realnošću. Iako se može činiti neobičnim krenuti u lov na Bigfoota, postavlja se pitanje sigurnosti i posljedica koje bi mogle proizaći iz takvih akcija.
Zaključak: Šta nas čeka u budućnosti?
Iako je teško procijeniti da li Bigfoot stvarno postoji, interesovanje oko ovog fenomena nikada ne prestaje. U Skamania okrugu, zakon o zaštiti Bigfoota služi kao podsjetnik na to koliko su mitovi i legende duboko ukorijenjeni u kulturu. Možda će jednog dana neko od nas zapravo uočiti ovo autentično stvorenje u šumama Washingtona, ali do tada, sačuvajmo legendu živu.
