Uvod u povijest koja oduzima dah
Prije tačno osamdeset godina, svijet je svjedočio jednoj od najstrašnijih upotreba oružja u historiji tokom Drugog svjetskog rata. Dok su bombe padale na Hiroshimu, druga američka aviona, Bockscar, na svom putu prema najvažnijem cilju na južnom otoku Kyushu, gotovo je zauvijek promijenila sudbinu jednog grada. Taj grad je bio Kokura.
Kokura – grad na rubu sudbine
Kokura, sa svojih 130.000 stanovnika, umalo je bio mjesto gdje je Amerika planirala izvesti svoj drugi nuklearni napad. U trenutku kada je Bockscar trebao bombardovati grad, stvorila se gusta magla koja je sakrila arsenal oružja i onemogućila bombardiranje. Pilot, major Charles Sweeney, povikao je svojoj posadi: “Kokura može da čeka, preselimo se!”. Taj trenutak je spasio brojne živote.
Magla sudbine ili ljudska intervencija?
Pitanje koje se postavlja: da li je to bila samo slučajnost, ili je čovjekova ruka imala svoj udio u ovoj sudbini? Godine 2014., 85-godišnji Satoru Miyashiro otkrio je da su on i njegovi radnici u čeličani Yawata tokom rata stvorili dimnu zavjesu kako bi sakrili Kokuru od američkih bombardera. Pitanje preživljavanja često je imalo dvostruku prirodu: postali su spašavači, ali su osjećali krivicu prema onima koji su pretrpjeli napad.
Sjećanje na prošlost
Kokura danas nosi teret svoje prošlosti. Historija je ostavila ožiljke, a sjećanja su i dalje živa. U bivšem arsenalu postavljena je zvono mira koje podsjeća na blagoslov i kletvu – preživjeli su, ali cijena je bila visoka. U ovoj paradoksalnoj situaciji, lokalni istoričar Saburo Yonezu rekao je: “Osjećamo zahvalnost, ali i tugu prema Nagasakiju.”
Završna misao
Kako se vrijeme odvija, sjećanja na Kokuru postaju dio globalne borbe za mir. Grad simbolizira nadu da se nikada više ne ponove strahote rata. Njegova priča nas uči o važnosti mira i suosjećanja.
