Sjedinjene Američke Države oplakuju mrtve nakon napada koji su se jučer dogodili najprije u Teksasu, gdje je ubijeno 20, a ranjeno isto toliko ljudi, te u Dejtonu, gdje je u smrtonosnom napadu pomahnitalog ubice stradalo 9, a ranjeno najmanje 16 ljudi.
Jedan od najsmrtonosnijih dana u povijesti Teksasa završio je hapšenjem 21-godišnjeg Patrika Krusijusa (Patrick Crusius), koji je upao u trgovački centar “Walmart” u El Pasu. Krusijus je iz gradića Alena, udaljenog skoro hiljadu kilometara od El Pasa, gradića na granici sa Meksikom.
Američki mediji javljaju da je ubica neposredno nakon smrtonosnog pohoda objavio manifest, ispunjen mržnjom i rasizmom. U manifestu se govori o „invaziji“ latinoameričkih imigranata u SAD. Krusijus je, navedeno je, bio opčinjen Australcem Brentonom Tarantom (Tarrant), koji je u martu ove godine u jednom od najstravičnijih terorističkih napada u džamiji u Krajstčerču ubio 51 osobu, vjernike koji su tog dana bili na molitvi.
Oni koji poznaju Krusijusa, kazali su da je bio miran i povučen. Tarantovi prijatelji, međutim, za njega su tvrdili drugačije.
I sam Tarant iskoristio je društvene mreže ne samo za pripreme, već i za snimanje brutalnog zločina. Sve je uživo prenosio na Twitteru pa je svijet mogao svjedočiti njegovoj monstruoznosti.
Čulo se tako da je Australac dok se spremao na krvavi pohod u automobilu slušao pjesmu „Od Bihaća do Petrovca sela“, u kojoj se spominje osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić. Pjesma poziva da „vodi Srbe svoje“ te šalje poruku: „Iz Krajine krenuli su vuci, čuvajte se, ustaše i Turci.“
Tarant je, također, na svom oružju, a što je, također, prikazano na snimcima, ćirilicom napisao imena vojvode Marka Miljanova Popovića i kneza Stefana Lazara, junaka iz srpske poezije Miloša Obilića, te i masovnih ubica Aleksandra i Luke Trainija.
Motiv za njegov krvavi pohod, barem se tako čita u njegovom manifestu, je da „osigura budućnost za svoj narod“.
– Najviše od svega želim pokazati okupatorima da naša zemlja nikad neće biti njihova, naša domovina je naša i dok god živi bijeli čovjek, nikad neće pokoriti naše zemlje i nikad neće zamijeniti naše ljude – napisao je Tarant.
Besmisleni lament
I on je imao svog idola. Upravo je u manifestu objasnio i zašto je za metu odabrao baš džamije u Krajstčerču. Inspiracija mu je bio norveški masovni ubica Anders Brejvis (Breivik), koji je 2011. godine ubio 77 ljudi. Brejvika je Tarant usporedio sa srednjovjekovnim vitezovima templarima. Za svoj krvavi pohod opravdanje je, između ostalog, pronašao u terorističkom napadu u Štokholmu 2017., kad je poginula djevojčica.
Previše opravdanja, premalo smisla. Od Brejvika, preko Taranta, do Krusijusa.
Njihova mržnja prema migracijama, multikulturalizimu, njihov besmisleni lament o „propadanju bijele kulture“ nisu ništa drugo nego ideologija zla.
Vođeni tom ideologijom, mržnjom prema drugima, drugačijima, onima koji imaju drugu boju kože, govore drugim jezikom, pripadaju drugoj religiji, narodu, rasi, kulturi, vodi u propast civilizaciju koja je upravo na matrici različitosti ostala i opstala.
