U Bosni i Hercegovini, tačnije u Sarajevu, Kaknju i Gradačcu neke škole i ulice nose ime Hamdije Kreševljakovića, utemeljitelja savremene historiografije BiH, ali široj javnosti uglavnom nije poznato ko je on bio i čime se bavio. Naše “moderno” društvo nije svjesno koliko je Kreševljaković bio značajan za bh. kulturu i historiju, pa ga rijetko ili gotovo nikako ne spominje.
Hamdija Kreševljaković, rođen 1888. godine u Sarajevu, bio je prosvjetni radnik i istaknuti historičar. Nakon završetka školovanja, radio je kao učitelj osnovne škole u Sarajevu i Vinkovcima, gdje je bio raspoređen kao nastavnik bošnjačke djece iz BiH. Paralelno s radom u državnim školama, Kreševljaković je predavao i u vjerskim muslimanskim školama, te je obišao veliki dio Evrope radi proširivanja svog znanja iz historije.
Njegovi radovi obuhvatali su mnoge oblasti bh. historije, poput kazandžijskog obrta, povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, starih bosanskih i hercegovačkih gradova, te mnoge druge teme. Također je bio član raznih redakcija i autor više od 300 naučnih radova.
Nažalost, Kreševljaković je danas gotovo zaboravljen, iako su njegova djela i dalje bogat izvor informacija za istraživanje bosanskohercegovačke historije. Njegovi radovi o bj. historiji u osmansko doba smatraju se najrelevantnijim historijskim materijalom o Bosni i Hercegovini.
Bio je poznat po svojoj skromnosti i ljubavi prema znanju. Kao profesor Gazi Husrev-begove medrese, pomagao je svojim učenicima ne samo kao nastavnik, već i kao mentor i uzor. Mnogi od njegovih učenika ističu da im je Hamdija bio najbolji savjetnik i podrška.
Hamdija Kreševljaković preminuo je 1959. godine, ali njegovo ime treba ostati upamćeno kao jednog od najznačajnijih historičara koje je Bosna i Hercegovina imala. Njegovi radovi su važan dio bh. kulture i historije i trebaju biti prepoznati kao takvi.
Iako je naša “moderna” društvo zaboravilo na Kreševljakovića, vrijeme je da se vrati njegova zasluga za razumijevanje i istraživanje bh. historije. Njegovi radovi trebaju biti ponovno oživljeni i promovisani kako bismo bolje razumjeli našu prošlost i njenu važnost za sadašnjost i budućnost.
