Adnan El-Bursh, dopisnik BBC Arabica, podijelio je svoju priču o ratu u Gazi koja je obilježena mučnim trenucima i borbi za preživljavanje. Adnan je izvještavao o ratu tokom tri teška mjeseca, živeći u šatoru, preživljavajući sa samo jednim obrokom dnevno i brinući se za svoju ženu i petero djece.
Jedan od najtežih trenutaka za Adnana i njegovu porodicu bila je noć kada su prisiljeni spavati na ulici u Khan Younisu, južnoj Gazi. Osjećao se bespomoćno gledajući lica svoje žene i djece, kako su smrznuta od hladnoće. Adnan navodi da je sve to bilo rezultat intenzivnog granatiranja i napada dronova iznad njih.
Nakon što su napustili svoj dom u Jabaliji, Adnan i njegova porodica su se našli u sjedištu Palestinskog društva Crvenog polumjeseca. Spavali su na kartonskim kutijama, živeći sa samo jednim obrokom dnevno. Adnan je morao ostati u šatoru u bolnici Nasser u Khan Younisu, dok je njegova porodica pronašla privremeni smještaj u Nuseiratu.
Adnan ističe da je rat u Gazi bio različit od svih prethodnih sukoba koje je pratila. Izrael je izveo intenzivne napade, a Adnan je izgubio oko 200 poznatih ljudi tokom borbi. Izrael je tvrdio da su njihove operacije bile usmjerene protiv Hamasove terorističke infrastrukture, dok su mnoge humanitarne organizacije tvrdile da je bilo civlnih žrtava. Adnan posebno ističe incident u kojem je njegov prijatelj, voditelj ureda Al Jazeere Wael Al-Dahdouh, izgubio suprugu, sina, kćer i unuka u izraelskom zračnom napadu.
Adnan je također izvijestio da je više od 100 novinara ubijeno tokom rata u Gazi, a većina njih bili su Palestinci. IDF (Izraelske obrambene snage) tvrdi da nikada nije namjerno napadala novinare, ali Reporteri bez granica tvrde suprotno.
Nakon nekoliko mjeseci, Adnanova porodica je dobila dozvolu da napusti Gazu i preseli se u Katar. Međutim, Adnan ističe da mu je teško jesti i uživati u komforu, znajući da je njegova domovina i dalje suočena s poteškoćama i neizvjesnom budućnošću.
Adnan se nada povratku u Gazu jednog dana, ali za sada se to čini nemogućim. Rat je ostavio trajne emocionalne ožiljke, kako na Adnanu, tako i na mnogim drugim stanovnicima Gaze.
