Uvod u Canneski Festival
Od svog osnivanja 1946. godine, Canneski filmski festival postao je prava meka za filmske entuzijaste. Ovdje se premijerno prikazuju neka od najutjecajnijih djela u filmskoj historiji. I dok su emotivna ovacija i standing ovations uobičajeni prizori, ponekad, filmski naslovi naiđu na gromoglasne pljeskalice… i zvižduke. Danas ćemo se osvrnuti na šest filmova koje su publike prvotno izbacile iz ravnoteže, a sada se smatraju pravim remek-djelima.
Taksi Driver – Klasik koji je izazvao podijeljene reakcije
Zamislite da film koji se sada smatra jednim od najboljih ikada prvi put premijerno prikazuje u Cannesu, a dočeka ga pravi tsunami negativnih reakcija. To je bio slučaj sa filmom “Taksi Driver” iz 1976. godine, režisera Martina Scorsesea. Robert De Niro kao Travis Bickle, ratni veteran koji se vraća u kaotičnu finansijsku junglu New Yorka, naišao je na šok zbog svoje brutalne i realistične predstave nasilja. Ipak, Canneska žirija je prepoznala njegov umetnički potencijal i dodijelila mu Palme d'Or, prestižnu nagradu festivala.
Gdje je kraj: Twin Peaks: Fire Walk with Me
David Lynch je umjetnik koji izaziva kontradiktorne reakcije. Njegov film “Twin Peaks: Fire Walk with Me” iz 1992. godine, prequel popularne serije, ušao je u Cannes sa 10 minuta zvižduka. Iako se inicijalno suočio sa hladnim prijemom, tokom godina je postao kultni klasik. Kako se kaže, vremenom se cijena i vrijednost nekih filmova samo povećavaju.
Pulp Fiction – Užitak ili užas?
Kada je Quentin Tarantino predstavio svoj film “Pulp Fiction” 1994. godine, reakcije su bile pomiješane. Publici se svidjela njegova inovativna naracija i surova estetika, ali neki su bili zaprepašteni onim što su vidjeli. Tarantino, međutim, nije bio nimalo uplašen. Uzdignutih prstiju, pokazao je svom kritiku u trenutku kada mu je Clint Eastwood dodijelio nagradu Palme d'Or. Ovaj film je danas ne samo simbol Tarantinovog stila, već i modernog filma.
Marie Antoinette – Preispitivanje kraljice
“Marie Antoinette” iz 2006. godine, u režiji Sofije Coppole, priča je o francuskoj kraljici koja se suočava s društvenim pritiscima i očekivanjima. Iako je danas cijenjena kao remek-djelo, ovaj film nije naišao na oduševljenje publike na festivalu gdje je prvotno prikazan. Kritičari su zamjerali filmu blagu simpatiju prema Antoinette, ali vremenom je film stekao status kultnog klasika u filmskom svijetu.
Divlji u srcu – Ljubav u ludilu
“Divlji u srcu”, još jedno djelo Davida Lyncha, ponovno nas vraća u svijet polarizirajućih reakcija. Prikazan 1990. godine, ovaj film je uspio izmamiti i obilje pozitivnih i negativnih komentara. Sa snažnom glumačkom postavom, priča o ljubavi i ludilu osvojila je Cannesku nagradu Palme d'Or, unatoč gromoglasnim zvižducima na dodjeli.
Neustrašivi basterdi – Tarantino ponovo na radaru
Konačno, “Neustrašivi basterdi” iz 2009. godine, koji je miješa zapadnjačke i revizionističke elemente, naišao je na sličnu sudbinu kao i prethodni Tarantinov film. Iako je kasnije postao komercijalno uspješan, njegov premijerni nastup na Cannesu bio je izazovan. Unatoč kritičkim podjelama, film je od tada stekao status jednog od najzanimljivijih ratnih filmova.
Završne misli
Ovi filmovi su primjer kako prvotne reakcije publike ne moraju uvijek odražavati kvalitet djela. Vremenska distanca i kritička analiza često daju drugačiju perspektivu. Ako ste ih eventualno propustili, obavezno ih pogledajte i otkrijte zašto su danas smatrani remek-djelima.
