Uvod u Romantiku Elizabethanskog Perioda
Shakespeareove romantične drame i 154 ljubavne pjesme oblikovale su našu percepciju ljubavi i romantike tokom vjekova, a njihova popularnost ne opada ni danas. Ipak, stvarnost romantike u Elizabethanskoj Engleskoj nije bila tako jednostavna. Dok su njegovi junaci često završavali u braku, često u brzopletim okolnostima, pravi put do sretnog braka u Shakespeareovo vrijeme bio je dug i pomalo čudan, daleko od onoga što danas smatramo sretnim odnosom.
Ljubav Nije Prioritet
U današnje vrijeme, kada s nekim uspostavimo konekciju, obično tražimo da ih pozovemo na dejt. U Shakespeareovo vrijeme, ljubav nije bila središnja tačka; ona je bila potčinjena stvarima poput imovine, društvene prestiže i sigurnosti porodice. Brakovi su bili ustaljeni, a najčešće su ih ugovarali roditelji ili porodice, i to ne nužno zbog sreće svojih nasljednika, već zbog finansijskih i društvenih pobuda. I dok je među plemstvom brak služio kao sredstvo za objedinjavanje porodica, među nižim klasama romantika je bila slobodnija.
Počni Mladi, Ako Želiš Venčanje sa Plemićem
Za razliku od današnje prakse, gdje se mladenci obično odlučuju za brak u ranim tridesetim, u Shakespeareovo vrijeme su mladi bili uključivani u braka i kao djeca. U obiteljima plemenitaša, planovi za brak su često započinjali dok su djeca još bila mala. Minimum godina za brak tadašnjeg Tudor Engleske bio je 12 godina za djevojčice i 14 godina za dječake!
Zahtijevaj Dozvolu za Uvodjenje
Kada bi mladić imao simpatiju, nije bilo dovoljno da joj jednostavno priđe i pozove je na dejt. Prvi korak u osvajanju srca djevojke bio je traženje dozvole od njenog oca za romantičnu potjeru. Ovo pravilo i dalje ima svoje mjesto u modernim romantičnim običajima.
Poklon s Tajnom Porukom
Tokom udvaranja, mladići su obožavali osvajati djevojke poklonima. Pokloni su uključivali novčiće, tkanine, dugmad, pa čak i nakit. Ovi pokloni su imali dvostruku svrhu: pokazivanje ozbiljnosti namjera i demonstracija svog imetka. U jednom trenutku, pokloni su se često predavali na tajni način, putem posrednika, što je dodavalo dašak uzbuđenja u udvaranje.
Nema Potrebe za Ekskluzivnošću
Pod pritiskom porodice, mladi su često imali više opcija na umu i nije bilo neobično da mladić izlazi s nekoliko djevojaka u isto vrijeme, dok su djevojke u istoj situaciji takođe imale više udvarača. Ovaj način „poligamije“ nije bio neuobičajen i bio je prirodan dio romantičnog života u to vrijeme.
Zaključak
Shakespeare nam je ostavio mnogo bogatog materijala o ljubavi i romantici, no realnost Elizabethanskog vremena bila je mnogo složenija i zanimljivija nego što bismo to danas zamislili. Sve ove zanimljive dinamike i pravila služili su za oblikovanje ljubavnih priča koje se i danas uče. U našem modernom svijetu, cijenimo ljubav na drugačiji način—dok se istovremeno sjećamo raznolikosti i kompleksnosti prošlih vremena.
