Širok je repertoar prijetnji kojima Milorad Dodik nastoji uvjeriti potencijalne partnere da što prije formiraju državnu vlast. Dat će im, poručio je, još sedmicu dana nakon isteka “roka trajanja” Principa za formiranje vlasti, a onda će svoje ideje predložiti Narodnoj skupštini RS-a.
Ukoliko njegove kolege iz Predsjedništva BiH ne prihvate SNSD-ovu potrebu za selektivnim konzumiranjem ustavnih i zakonskih odredbi, entitet RS će se, prema Dodikovim idejama, povući iz Oružanih snaga BiH, Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), a nadležnosti SIPA-e i Tužilaštvaće biti ukinute na prostoru tog bh. entiteta.
Zanimljivo je, za početak, da Dodik namjerava ukinuti nadležnosti SIPA-e i Tužilaštva BiH, a ne, primjera radi, Granične policije, Direkcije za koordinaciju policijskih tijela ili Službe za poslove sa strancima, što mnogo govori o karakteru njegovih “nesuglasica” sa ovim državnim institucijama koje, uz Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA) i Sud BiH, imaju ovlasti da istražuju, prikupljaju dokaze i procesuiraju kriminalne aktivnosti svih građana na teritoriju cijele BiH. Među tim građanima su i Dodik i njegovi najbliži saradnici i partneri.
Možemo čak i zanemariti (ne)mogućnost unilateralnog povlačenja ili ukidanja nadležnosti institucija koje su prethodno osnovane i koje funkcioniraju na osnovu zakona usvojenih u Parlamentarnoj skupštini BiH, uz saglasnost stranaka iz entiteta RS, među kojima je i Dodikov SNSD. Čak i da je taj korak moguć, vrlo je upitno da li bi Dodik bio u stanju realizirati ga i, što je još važnije, sanirati posljedice takvog djelovanja po entitet RS.
Oružane snage
Za ilustraciju ćemo uzeti Oružane snage BiH, iz kojih bi se, prema Dodikovim prijetnjama, povukli srpski kadrovi. U tom slučaju postoje dvije mogućnosti. Jedna je da pripadnici Oružanih snaga BiH srpske nacionalnosti idu na biro za zapošljavanje kako bi zadovoljili Dodikove političke potrebe. Druga je ponovno formiranje entitetskih oružanih snaga. Kao epilog ćemo uzeti drugu mogućnost.
Ukupan broj vojnih lica zaposlenih pri Ministarstvu odbrane BiH je na kraju 2018. godine iznosio 9.071. Zakonom je definirano da se sastav Oružanih snaga BiH temelji na popisu stanovništva iz 1991. godine te je u njima angažirano 45,9 posto Bošnjaka, 19,8 posto Hrvata, 0,7 posto Ostalih i 33,6 posto Srba. To znači da u Oružanim snagama ima najmanje 3.040 pripadnika srpske nacionalnosti.
S obzirom da je samo na plaće i naknade Ministarstvo odbrane BiH prošle godine potrošilo 243.702.510 KM, “entitetska vojska” bi Dodika po istoj osnovi godišnje koštala najmanje 82 miliona KM. Dakle, govorimo samo o plaćama i naknadama, a ne oružju i opremi potrebnoj za egzistiranje vojske. U prilog upitnosti Dodikove mogućnosti finansiranja plaća za tu vojnu formaciju ide i posljednja informacija da Republika Srbija donira bh. entitetu RS 50 miliona KM za krpljenje postojećih budžetskih rupa do kraja ove godine.
SIPA
Pored više od 3.000 vojnika, Dodik bi na svoj budžet dodao i nekoliko stotina službenika SIPA-e. Ukidanje nadležnosti SIPA-e na teritoriju entiteta RS, kada bi taj korak u praksi bio moguć, značio bi u uništavanje te institucije. U njoj je zaključno sa krajem 2018. godine bilo zaposleno 727 osoba. Posljednji podaci o etničkoj strukturi datiraju iz septembra 2017. godine, kada je ukupan broj zaposlenika bio 686. Tada je u SIPA-i bilo zaposleno 276 osoba srpske nacionalnosti.
Uzimajući u obzir da je samo na bruto plaće i naknade zaposlenih u SIPA-i u 2018. godini potrošeno ukupno 21.008.903 KM, veoma lako se dolazi do približne brojke od 8,5 miliona KM, koliko je izdvojeno za srpske kadrove. Misterija je kako bi Dodik pronašao ta sredstva ukoliko bi, primjera radi, te uposlenike transferirao u okvire MUP-a RS-a.
S druge strane, koliko su mu namjere o ukidanju nadležnosti SIPA-e ozbiljne, svjedoči činjenica da će direktorska pozicija u toj instituciji ponovo pripasti kadrovima iz reda srpskog naroda te da su među izglednim kandidatima njegovi “miljenici” Goran Zubac, bivši direktor SIPA-e, te Darko Ćulum, aktuelni direktor Policije RS-a.
UIO
Prijeti Dodik da će ukinuti i UIO, odnosno da će se entitet RS povući iz te institucije te da će prikupljanje indirektnih poreza vratiti u entitetske okvire te na taj način “pokrivati” prethodno navedene troškove. Požalio se istovremeno kako FBiH otima RS-u milione KM od indirektnih poreza. Stvarnost ne ide u prilog njegovih prijetnji i žalbi.
Ponovo ćemo zanemariti činjenicu da Narodna skupština RS-a ne može svojom odlukom rasformirati UIO i utvrditi drugačiji način prikupljanja indirektnih poreza i njihovu raspodjelu. Tu mogućnost treba zanemariti jer ona, čak i da je moguća, ponajviše ide na štetu entiteta RS. Prema postojećem sistemu raspodjele sredstava od prikupljenih indirektnih poreza (PDV, akcize, carine i putarina), RS na godišnjem nivou, ukazuju analize, dobije nekoliko stotina miliona KM više nego što tom entitetu pripada, a na štetu FBiH.
Koeficijente za raspodjelu sredstava po entitetima utvrđuje Upravni odbor UIO-a. Postojećim sistemom raspodjele, odnosno koeficijentima koji se utvrđuju po tom sistemu, RS, prema analizi člana Upravnog odbora UIO-a Muhameda Kozadre, godišnje dobije oko 400 miliona KM više nego što tom entitetu pripada.
Prema navedenoj analizi, samo tokom 2016. godine FBiH je po osnovu putarina na naftne derivate uplatila 236 miliona KM (65,67 posto), RS 122 (33,92 posto), a Distikt Brčko 1,5 miliona (0,41 posto). Ukupna sredstva se, s druge strane, dijele po principu FBiH – 59 posto, RS – 39 posto, a Brčko Distrikt dva posto. Samo po osnovu putarina je u jednoj godini FBiH oštećena za 24 miliona KM.
Pravosuđe
Bez posla bi Dodik također ostavio i nekoliko stotina srpskih kadrova u državnim pravosudnim institucijama. Prosječna mjesečna bruto plaća u Tužilaštvu BiH je nešto viša od 4.000 KM. U Sudu BiH je prosječna bruto plaća oko 3.350 KM, baš kao i u VSTV-u BiH. Ukupno je u te tri institucije zaposleno više od 570 osoba, a oko 200 njih je srpske nacionalnosti.
Da li bi predsjednik SNSD-a tim kadrovima mogao ponuditi približne finansijske uvjete i profesionalni izazov u “svojim” entitetskim pravosudnim institucijama, pitanje je na koje nije teško ponuditi odgovor.
Činjenica da se entitet RS nemilice zadužuje kako bi zakrpili budžetske rupe, te da je već sada u mnogo nepovoljnijoj ekonomskoj situaciji u odnosu na FBiH, ukazuje da akumuliranje novih državnih službenika na ionako preopterećen budžet, koji bi drugačijom raspodjelom poreza bio još ograničeniji, definitivno nije solucija koju bi Dodik izabrao.
Opstrukcijama u procesu formiranja vlasti odbijanjem da poštuje vladavinu prava Dodik već sada dovodi u pitanje egzistenciju građana entiteta RS. Pored nemogućnosti stvaranja boljih ekonomskih uvjeta za građane uslijed nefunkcioniranja državnih institucija, u pitanje su dovedene i isplate plaća uposlenima u entitetskim institucijama, što je luksuz koji Dodik sebi baš i ne može priuštiti.