Na fotografijama vidimo mališane, prodavače somuna, muškarce u narodnim nošnjama, žene koje su nosile feredžu, vjernike koji su klanjali namaz u Begovoj džamiji. Interesantno je to da u to vrijeme nije bilo neobično u centru grada vidjeti magarce. Oni su tada građanima služili za prijevoz tereta.
Poslije Prvog svjetskog rata, grad ulazi u sastav jugoslovenskih državnih zajednica: Države SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Arhitektonska slika ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu.
Sarajevo, kao grad, između dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje. Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i štrajkovi radnika i sarajevskih intelektualaca.
Ova turbulentna perioda u historiji grada oblikovala su njegov daljnji razvoj. Iako je Sarajevo bilo prepoznato po svojoj multikulturalnosti i suživotu različitih etničkih i vjerskih zajednica, politička nestabilnost, ekonomske teškoće i društvena nezadovoljstva napravili su veći jaz između pojedinaca.
Danas, Sarajevo je moderna evropska prijestolnica, ali se i dalje sjeća svoje burne prošlosti. Očuvanje historijskih znamenitosti i pričanje priča o vremenu kada su mali prodavači somuna obilazili ulice grada i kada su radnici i intelektualci izražavali svoje nezadovoljstvo, podsjeća nas na vrijednosti koje je grad nosio.
