Hajmo, sine, u Foču, da obiđemo dedin mezar, nisi nikad bila, reče majka. I odosmo, drugog dana Kurban-bajrama.Gradić na obali Drine je prelijep. Zelenila na sve strane, šetališta, kafići… Ljudi možda jesu ljubazni, ali tokom našeg boravka, osim konobara, niko nam se nije obratio.
Proučismo pored mezara dede i pradede, beg inače bio. Sreća, valjda, nisu dočekali devedesete i zvjerstvo koje je uslijedilo nad muslimanima, od prvih komšija u njihovoj Foči.
Devedesetih bili su to logori, mjesta za silovanja, mučenja, iživljavanja. Stari ljudi su svjedočili hororima, a danas stoje pred spomenicima sa imenima svojih bližnjih stradalih u ratu.
Sagrađena je polovinom 16. stoljeća, džamija Aladža je važila za jedan od najvrednijih objekata orijentalne kulture na Balkanu. 1992. godine je minirana od strane srpskih vlasti, ali danas ponosno stoji kao podsjetnik na tragičnu prošlost.
Muzej Stare Hercegovine, nekadašnji Zavičajni muzej, također čuva sjećanje na ratne strahote, ali na njihov način – krivicu svaljujući na muslimane.
Foča danas svoje posjetitelje oduševljava prirodnim ljepotama i spomenicima kao što je spomen-obilježje Fočanska hair česma, podsjećajući nas na žrtve rata i masovno protjerivanje stanovnika.
Iako je posjet Foči uzbudljiv turistički doživljaj, prisutne su i gorka sjećanja na prošlost, koje svjedoče o strašnim događajima koji su se tu odigrali.
Posjeta Foči: Turistički užitak s gorkim sjencama prošlosti
