Haški tribunal je podigao optužnicu protiv Ratka Mladića, generala Vojske Republike Srpske, još pola godine prije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nakon toga, Mladić se povukao iz javnosti i živio u sjeni, a mnogi su se pitali zašto ga srbijanske vlasti nisu uhapsile.
Pitanje njegove zaštite postalo je još intrigantnije nakon ubistva dvojice gardista, Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića, u beogradskoj kasarni Topčider 2004. godine. Postoji uvjerenje da su gardisti ubijeni jer su vidjeli Mladića i da je on bio zaštićen.
Ova ubistva su razočarala one koji su očekivali brzo hapšenje Mladića nakon pada Miloševićevog režima. Uprkos tome što je hapšenje bilo ključni uslov za članstvo Srbije u EU, godinama se čekalo na njega.
Čak ni ponuđena novčana nagrada od 10 miliona eura za korisne informacije o Mladiću nije dala rezultate. U međuvremenu, on je živio slobodno u Srbiji sve do 26. maja 2011. godine kada je konačno uhapšen u selu Lazarevo.
Postavlja se pitanje: ko je štitio Ratka Mladića i zašto? Mnogi su sumnjali da je imao zaštitu pojedinaca iz institucija države Srbije.
Danas, Mladić je pred Haškim tribunalom i suočava se s optužbama za ratne zločine. Njegovo hapšenje je velika pobjeda pravde, ali ostaje misterija ko je sve to vrijeme štitio čovjeka optuženog za strašne zločine.
Snimci slobodnog života o kojima se tako dugo spekulisalo sada su dio prošlosti, ali pitanja bez odgovora ostaju. Da li će ikada biti saznato ko je bio iza Mladićeve zaštite, ostaje da se vidi.