Popularnost pjevača Dragana Banjca, poznatijeg kao Banjac, dogodila se 1993. godine u vrijeme haosa koje je pratilo raspad bivše države. Tada je započeo rad na drugom dijelu albuma sa Zlajom Timotićem, ali istovremeno je suočen sa odlaskom svog kolege Žarka iz zemlje.
U tom vremenskom periodu, kada je planiranje bilo nemoguće, nastale su predivne pjesme koje su ostavile trag ne samo kod Banjca, već i kod ostalih kolega. Je li to ludilo u kojem se živjelo koje je autore natjeralo da izbace sve svoje emocije kroz stvaranje melodija za sva vremena?
Ipak, Banjacova karijera je kratko trajala, a kao glavni krivac za to on navodi politiku. “Politika me je razvalila, ni krivog ni dužnog. Nanijela mi je mnogo zla u nastavku ove divne priče, u okruženju vatre, oružja i krvi, i ja moram da odlazim. Sve staje”, izjavio je Banjac.
Nakon tih događaja, Banjca nije bilo ni na radiju ni na televiziji, sve se brzo promijenilo. Novinar Nemanja Vasiljević ga je pitao da li su mu ljudi iz političkog vrha tražili da bude dio njihove stranke. Na to je Banjac odgovorio: “Odbio sam ponudu najjače političke strane koju nisam smio da odbijem, nisam znao da ne smijem da odbijem. Da me je neko pripremio, da mi je neko pričao, ja bih drugačije to uradio. Ja sam samo rekao: ‘Nemojte mene, pustite mene samo da pjevam’, ali to nije bilo dovoljno. Tog trenutka sve se urušilo. Cjelokupni moj sistem, vizije i sve nestaje.”
Banjac tvrdi da nije bio član nijedne političke stranke, iako je pjevao žestokim kriminalcima. Ipak, izražava veliki respekt prema njima. Tokom tog perioda, bio je uglavnom u Crnoj Gori i zahvalan je prijateljima koji su ga podržali.
Ova iskrena ispovijest jednog od najpopularnijih pjevača devedesetih godina sigurno će pokrenuti brojne rasprave o tadašnjem političkom i muzičkom kontekstu, te uzroku velikog pada njegove karijere.
