U svijetu remakova
Hollywood nije stranačica remakova. Iako ponekad novije verzije uspijevaju, čest je slučaj da se pokažu kao blijedi odrazi izvornih filmova. Ako ste ljubitelj klasičnih ostvarenja iz ‘80-ih, sigurno se pitate koja remaka nikada ne bi trebala biti napravljena. Ovdje su naši izbori za 7 filmova iz ‘80-ih koje Hollywood nikada ne bi trebao ni pokušavati remake-ovati.
1. E.T. vanzemaljac (1982)
Kada pričamo o filmskoj magiji, često mislimo na E.T. Ova jednostavna, ali snažna priča o usamljenom dječaku i njegovom vanzemaljskom prijatelju pokreće brojne emocije. Steven Spielbergova vizija iz djetinjstva donosi toliko pozitivne energije, da bilo koji pokušaj remaka ne bi mogao ponovo zabilježiti taj duh.
2. Scarface (1983)
Priča o Tonya Montani, kubanskom imigrantu koji juri za moći, utjelovljuje intenzitet kojeg ne možemo zaboraviti. Al Pacino je oživio ovu ulogu u neponovljivom maniru, a jedini način da se remake-uje Scarface bio bi promjena osnovne suštine lika i vremena radnje. Zbog popularnosti originala, svaki novi pokušaj bi bio osuđen na propast.
3. Isijavanje (1980)
Stanley Kubrick je stvarao s posebnim ritmom, a to se osjeća u svakoj sceni Isijavanja. Priče o Jacku Torranceu i njegovoj porodici u napuštenom hotelu drži publiku na rubu sjedala. Bio bi pravi izazov pronaći istu dozu straha i tjeskobe koja je dominirala filmom, a remake bi teško mogao ponovo zabilježiti tu atmosferu.
4. Brazil (1985)
Terry Gilliam je stvorio satiričnu viziju svijeta u kojem dominira birokratija i autoritarizam. Brazil ostaje vanvremenski film koji aktuelizuje probleme današnjice. Svaka moderna verzija bi najvjerovatnije izgubila taj specifičan šarm i jedinstvenost.
5. Avioni! (1980)
Avioni! su vrhunac apsurdnog humora, gdje svaka šala pridonosi priči. Ovaj film razumije ritam komedije i ne pokušava previše objašnjavati šale. Nova verzija ne bi mogla doseći zlatni standard koji je original postavio.
6. Jednom davno u Americi (1984)
Sergio Leone je stvorio epsku priču o prijateljstvu i gubitku kroz generacije. Odlika ovog filma je sporija radnja koja zahtijeva strpljenje, ali donosi zadovoljavajuće iskustvo. Potraga za bržim tempom ili modernim pristupom bi značajno umanjila njegovu vrijednost.
7. Akira (1988)
Akira je revolucionisao animaciju. Priča o moći i haosu u Neo-Tokyu ostavila je dubok utisak, a umjetnički stil i detalji su neponovljivi. Hollywood godinama traži način da remake-uje ovaj klasik, ali neka ostane u svom izvornom obliku – animaciji koja ima slobodu koju živopisni prikaz ne može dostići.
Zaključak
Svaki od ovih filmova ima svoje mjesto u filmskoj historiji i teško da bi bilo koji remake mogao ponovo dočarati magiju izvornih verzija. Čuvajmo one dragocjene trenutke koje su nam ovi filmovi donijeli, bez dodatnih pokušaja da ih modernizujemo.
