Romantika ili Realnost?
Iako svi znamo da Shakespeareova djela romantičnu stranu ljubavi prikazuju u idiličnom svjetlu, istina o ljubavi u njegovom vremenu bila je poprilično drugačija. U Elizabethanskoj Engleskoj, ljubav nije bila najvažnija stavka na spisku želja kada su u pitanju bračni odnosi. Umjesto toga, bili su tu vlasnički interesi, društveni status i porodična sigurnost. Za plemiće, brak je bio način spajanja bogatstva i uticaja, a ne nužno stvaranje romantične veze.
Brak bez ljubavi?
Zamislite to: jedan od tri udata para u plemićkim krugovima nije ni živio zajedno. Zvuči nevjerovatno, ali je realnost iz Shakespeareovih dana. Ljubav među partnerima često je bila zanemarena, što je dovelo do česte neusklađenosti između želja roditelja i aspiracija njihovih djece. U hladnim dogovorima, roditelji su birali partnere isključivo na osnovu imovine i statusa. No, kada su u pitanju obični ljudi, situacija je bila znatno drugačija.
Počnite mladi, ali ne prerano
Zamislite da su vas roditelji zaručili dok ste još bili dijete. To je bila uobičajena praksa u Shakespeareovo doba, posebno među bogatima. Iako bi većina ljudi završila s brakom oko 25. godine, bila su česta i službena zarukovanja u djetinjstvu. Na kraju, minimum za brak je bio 12 godina za djevojčice i 14 za dječake. Naš Shakespeare se oženio s Anne Hathaway kada je imao 18, ali njegova situacija nije bila pravilo.
Zahtijevanje dopuštenja za udvaranje
Nije bilo jednostavno prići voljenoj osobi i započeti razgovor. Mladići su morali tražiti dozvolu očeva djevojaka prije nego su im se mogli udvarati. Tradicija se održala, jer je to osiguravalo da se svi slože oko ovog bitnog koraka. Zamislite kako bi život bio mnogo jednostavniji da niste morali pitati roditelje za sve!?
Pokloni koji zrače ljubavlju
Da biste impresionirali voljenu osobu, nisu pomogle samo lijepe riječi. Pokloni su bili ključni dio udvaranja. Bilo je uobičajeno da mladić nudi novčiće, tkanine, ili čak odjeću. Ponekad su muška srca nalazila kreativne načine da sakriju poklone, poput iznenađenja u rukavicama. S obzirom na to da javni izrazi ljubavi nisu bili u dobrom ukusu, sneaky način poklanjanja bio je najbolji način da se pokaže zanimanje.
Nema potrebe za ekskluzivnošću
Kao da su se svi morali potruditi da nađu savršenog partnera, što je značilo da mladići nisu uvijek bili posvećeni samo jednoj osobi. Postojala je slika flertovanja i uživanja u društvu više od jedne osobe. Primjerice, jedan mladić iz Engleske rado se upustio u romantiku s više djevojaka u isto vrijeme. Zbog pritiska porodice, nije bilo sramota igrati na sve karte i provjeravati sve opcije.
Ljubav u Shakespeareovo doba bila je kompleksna i puna pravila. Iako izgleda daleko udaljena od današnjih romantičnih priča, prisjeća nas koliko se društvo promijenilo tokom godina. Na kraju, temelj svake prave ljubavi i dalje ostaje osnovna ljudska povezanost i želja za razumijevanjem.
