Prije 32 godine zločini u Prijedoru su započeli jedno od najzloglasnijih etničkih čišćenja Bošnjaka i Hrvata, ali žrtve i dalje čekaju na pravdu. U strašnim događajima koji su uslijedili, ubijeno je 3.176 osoba, uključujući 102 djece, dok je preko 30.000 ljudi prošlo kroz logore Trnopolje, Omarska i Keraterm, a 50.000 ljudi je protjerano iz svojih domova.
Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece, već više od deset godina traga za posmrtnim ostacima svojih najmilijih. On tvrdi da lokalne vlasti u Prijedoru znaju gdje se nalaze masovne grobnice, ali biraju da šute o istini. Od 2014. godine, gradonačelnik Slobodan Javor ignorira inicijativu roditelja za izgradnju spomenika. Imena 102 ubijene djece će i ove godine biti simbolizirana ružama na trgu, ali spomenik još nije izgrađen zbog nedostatka saglasnosti gradskih vlasti.
Bačić je izrazio frustraciju zbog nedostatka podrške i nedavnog odgađanja sastanka koji je organizirao OSCE. Izgleda da lokalne vlasti ne pokazuju dovoljno volje da se suoče s prošlošću. Bačić navodi da je držao sastanak sa sekretaricom prije 20 dana, ali još uvijek nije dobio nikakav odgovor.
Spomenik bi značio mnogo za roditelje, kao i za cijelu zajednicu. Oni žele da se sjećanje na ubijene djecu očuva i da se pravda dostigne. Bačić ističe težak položaj povratnika u Prijedoru, koji su sučeljeni s diskriminacijom i nedostatkom podrške lokalnih vlasti.
Situacija u Prijedoru podsjeća na potrebu za daljnjom istraživanju zločina i progona, kao i potrebu za izgradnjom spomenika koji će podsjećati na stradanja. Žrtve zaslužuju pravdu i to je obaveza svih nas da se suočimo s prošlošću i osiguramo da se takvi zločini više nikada ne ponove.
