Pitanje koje muči historčare
Petar Kočić, istaknuta ličnost krajiške povijesti, umro je 1916. godine u Beogradu. Njegovi zemni ostaci ostali su tamo, što je danas predmet rasprava i istraživanja. Unatoč naporima, Kočićeve kosti nikad nisu prebačene u Banju Luku.
Pokušaji prenosa kostiju
Istoričar Zoran Pejašinović navodi da je Društvo „Zmijanje”, osnovano 1929. godine, imalo cilj da prenese Kočićeve posmrtne ostatke u rodni grad. Formiran je posebni odbor s dr Vladimirom Ćorovićem na čelu.
Milka, njegova udovica, dala je saglasnost za prenos. Novine su najavile da će grob biti „zavjetno mjesto krajiške omladine”. Međutim, ubrzo su započele podjele i rasprave.
Otpor crkvenih vlasti
Jedan od prijedloga za sahranu bio je u porti Hrama Svete Trojice, dok su drugi sugerisali grob „Sveti Pantelija”. Mitropolit Vasilije odbio je sahranu u crkvenoj porti zbog „žaoka” koje je Kočić ostavio, što je dodatno zakomplikovalo situaciju.
Obrat u slučaju
Milka Kočić je odlučila da pokrene vlastitu akciju, ali su njeni pokušaji bili neuspješni. Na kraju je dala pismenu saglasnost za sahranu na pravoslavnom groblju, ali ni tada nije stiglo do realizacije.
Čak i nakon dobivanja dozvole za ekshumaciju, pregovori su propali. Odluka Milke Kočić očigledno je bila ključna, jer prebacivanje kostiju nije bilo dopušteno.