Prema nekim vjerovanjima, često se može čuti da cijepanje odjeće predstavlja svojevrsno “skidanje” starog čovjeka i simboličko “oblačenje” u novog, označavajući tako početak nove uloge koja značajno mijenja nečiji život.
U davnoj prošlosti, kada su se žene porađale kod kuće, često je bilo važno umotati novorođenče u tkaninu kako bi bilo zaštićeno od hladnoće. U takvim situacijama, otac bi ponekad cijepao komad vlastite odjeće, poput košulje, te bi njome umotao dijete. Ovaj čin simbolizirao je brigu i zaštitu očeva i označavao početak očinske uloge.
Ukoliko otac nije bio prisutan na samom porođaju, postojalo je vjerovanje da bi se sreća mogla prenijeti na prve prolaznike koji bi zaustavili očevu majicu ili košulju. Drugi muškarci bi potom cijepali odjeću, u nadi da će i njima biti darovana sreća očinstva i novi početak.
Zanimljivo je i vjerovanje da će osoba koja uzme komadić iscijepane odjeće dobiti dijete istog spola kao otac čiju odjeću cijepaju. Ova tradicija često se prenosi s generacije na generaciju i interesantno je vidjeti kako su neka stara vjerovanja i običaji još uvijek prisutni u našem svakodnevnom životu.
Iako se često možemo smijati ovakvim vjerovanjima, ona svakako imaju značajno mjesto u našoj kulturi. Ona nas podsjećaju na važnost simboličkih gesti i tradicija, te na duboko ukorijenjeno poštovanje zaštite, brige i očinstva.
