Uvod u Svijet Anonimnosti
Dugo prije nego što su društvene mreže učinile anonimnost popularnom, neki od najvećih glasova u književnosti objavljivali su svoja djela pod potpuno drugačijim imenima. No, zašto? U svijetu gdje su ženske autorice često bile ignorirane i podcijenjene, usvajanje pseudonima postalo je strategija za karijeru. Kritičari su imali predrasude, izdavači su bili skeptični, a čitatelji su često formirali mišljenje čak i prije nego što su otvorili prvu stranicu. Tako su se neke od najtalentiranijih žena u istoriji odlučile za promjenu imena i nastavile s pisanjem.
Mary Ann Evans kao George Eliot
Ako je vaš cilj bio objaviti hrabre i intelektualno kompleksne romane u 1800-im, muški pseudonim bio je vaša prečica. Mary Ann Evans, koja je pisala kao George Eliot, shvatila je ovo. Njezini romani, s temama koje obuhvataju moralnost, psihologiju i društvo, zadivili su čitatelje. “Middlemarch” je ne samo postigao uspjeh, već je postao jedan od najcjenjenijih romana u književnoj istoriji. Alias je bio osiguranje da kritičari fokusiraju svoju pažnju na sadržaj njenog djela, a ne na njen spol.
Brontë Sestre – Sestrinska Tajna
Charlotte, Emily i Anne Brontë nisu birale nasumična muška imena. Odlučile su se za identične pseudonime: Currer, Ellis i Acton Bell. Objavile su svoju poeziju i prozu, skrivajući svoj spol. Razlog? Sumnjale su da će žene autorice biti nepravedno ocjenjivane, i nisu pogriješile. Pod ovim imenima nastale su knjige kao što su “Jane Eyre”, “Wuthering Heights” i “Agnes Grey”, ostavljajući neizbrisiv trag u književnosti. Kada je istina o njihovom identitetu postala javna, postalo je jasno da je eksperiment bio uspješan jer su njihovi romani već bili široko prepoznati i cijenjeni.
Louisa May Alcott – Sloboda pod Pseudonimom
Za neke autorice, muški pseudonim nije bio samo način sticanja poštovanja; to je bila sloboda. Louisa May Alcott, poznata po stvaranju svijeta “Mala žena”, imala je afinitet za nešto hrabrije fikcije. Pod imenom A M Bernard pisala je trilere ispunjene strašću i tajnama koje nisu odgovarale njenoj javnoj slici. Pseudonim joj je omogućio da bude kreativna bez zbunjivanja čitatelja koji su očekivali tradicionalnije priče. U međuvremenu, u Francuskoj, George Sand (Amandine Lucie Aurore Dupin) prihvatila je muško ime koje je odgovaralo njenom nekonvencionalnom životu. Družeći se, pišući i čak se oblačeći van očekivanih normi, Dupin je koristila svoj pseudonim kao i izjavu i zaštitu.
Posljednja Riječ
Ove književne svjetlosti nisu željele nestati; željele su da budu čujne. Njihovi pseudonimi bili su alati, a ne maske, korištene za zaobilaženje društvenih granica koje su ometale njihove mogućnosti. Danas slavimo njihova prava identitete i hrabre duhove kroz djela koja su poklonile svijetu, znajući da njihovi glasovi nastavljaju da inspirišu promjene.
