Izbori za Evropski parlament pokazali su zabrinjavajući trend jačanja radikalnih populističkih, antiimigrantskih desničarskih partija. Sve veći broj glasova dobili su desničari u velikim evropskim državama kao što su Francuska, Njemačka i Italija, izazivajući alarme u političkom establišmentu.
U Francuskoj, Nacionalno okupljanje Marine Le Pen ostvarilo je rezultat od 32 posto glasova, dok je partija francuskog predsjednika Emmanuela Macrona doživjela katastrofalan poraz. Reakcija na ovaj rezultat bio je raspuštanjem Parlamenta i raspisivanjem novih izbora.
Iako su brojni skandali pogodili Alternativu za Njemačku (AfD) prije izbora, ta stranka uspjela je postati druga najveća politička snaga u Njemačkoj s osvojenih 15,9 posto glasova, što je povećanje od čak 6 posto u odnosu na prethodne izbore.
U Italiji, Italijanska braća, stranka premijerke Giorgie Meloni, također su postigla odličan rezultat osvojivši 28,3 posto glasova. To je više od četiri puta više od njihovog rezultata na prethodnim izborima za Evropski parlament 2019. godine, kao i od rezultata koje su ostvarili na nacionalnim izborima 2022. godine.
Postoji nekoliko faktora koji su doprinijeli rastu desničarskih stranaka. Jedan od njih je bezidejnost političkog establišmenta koji je postao birokratizovan i udaljen od problema običnih građana. Radikalna populistička desnica uspijeva preusmjeriti krivicu za probleme na marginalizirane grupe i time povećati svoju popularnost, iako ne nudi konkretna rješenja za brojne izazove.
Također, evropska ljevica se našla u poziciji podrške i osigurača umjerene desnice kako bi se spriječilo da krajnje desne partije preuzmu potpunu vlast. Izgubivši vezu s radničkom populacijom i okrenuvši se više ideološkim pitanjima, ljevica je izgubila svoju ulogu zaštitnika radnika, što je rezultiralo sve većom privlačnošću populističke desnice među radnicima.
