Munira Subašić, majka koja je izgubila 22 člana svoje porodice tokom genocida u Srebrenici, nastavlja da se bori za pravdu i mir. U nedavnom obraćanju, Subašić je zahvalila svim članicama i ambasadorima koji su podržali rezoluciju o Srebrenici, naglašavajući da oni pripadaju čovječanstvu. Međutim, također je poručila da će doći vrijeme kada će i oni koji su bili suzdržani ili nisu glasali “morati da se stide”.
Subašić je iznijela svoju priču o gubitku najmlađeg sina kojeg je najviše voljela, muža, braće i sestre, koji su svi bili muslimani i stradali samo zbog svoje vjere. Ona je govorila o svojoj odlučnosti da se suprotstavi tragediji i podigne glas kako bi svijet shvatio da ne smije dozvoliti da se takve grozote ikada ponove. Subašić je naglasila kako su mnoge majke u Ukrajini i Palestini suočene sa sličnim patnjama, a svijet i Evropa nisu naučili lekciju ni poslije holokausta.
Nakon pada Srebrenice, preko 5.500 djece ostalo je siročad, gledajući kako im ubijaju očeve i braću, a majke bivaju silovane. Mnoga od te djece nikada nisu vidjela svoje očeve i traže samo priče o njima, pitanje da li liče na njih ili imaju njihov osmijeh. Subašić je ponosno istakla kako su majke uspjele odgojiti tu djecu bez mržnje i želje za osvetom, a danas mnogi od njih su najbolji studenti, doktori i inženjeri. Ova priča majke Bošnjakinje i majke Srebrenice je snažna poruka svim majkama širom svijeta.
Munira Subašić je simbol hrabrosti i istrajnosti u traženju pravde i mira. Njena priča nastavlja da inspiriše ljude širom svijeta i podsjeća nas da se ne smijemo suočavati sa genocidom i drugim oblicima nasilja bez posljedica. Njena borba je podsjetnik na važnost suočavanja sa prošlošću kako bismo izgradili bolju budućnost.
