Važno je meso, važna je usluga, važan je ambijent. Eto, vi ste došli, smijete se sa nama, nismo namrgođeni, a to je broj jedan u ovom poslu, kao i kvalitet“, kazao je za RTS Abit Šaćiri iz sarajevske ćevabdžinice „Željo“.
Recept ne otkriva, jer je strogo čuvana tajna. Zato su pokušali saznati kod konkurencije.
“Pravi se od telećeg mesa, junećeg, kako ko, neko dodaje so, neko dodaje hljeb, kod nas je isključivo samo meso sa začinima, i zato i jeste najbolji“, tvrdi Dino Došlić iz ćevabdžinice “Hodžić“ u Sarajevu.
Šta razlikuje sarajevski i banjalučki ćevap, otkriva nam Zoran Kuzmanović koji pravi i jedne i druge.
“Prvo da se našalim, 285 km je razlika. To je jedno, a drugo, Banja Luka je uvijek htjela da bude autohtona da ima nešto svoje, eto sad imaju i taj banjalučki ćevap, koji je jako pikantan. Ne radi se u komadima kao sarajevski, već u pločicama. Servira se u velikoj porciji četiri komada, u srednjoj – tri, u maloj – dva. Meso je potpuno isto s tim što je glavna razlika u začinima. U sarajevskom nema bijelog luka, a u banjalučkom ga ima“, objašnjava Zoran Kuzmanović, vlasnik ćevabdžinice “Cica“.
“Ne poričemo da sarajevski ćevap zaslužuje da se nađe među sto najboljih jela sveta, ali mislimo da uspješno mogu da mu pariraju banjalučki, pazarski i leskovački ćevap. Sve je stvar ukusa, a ukus zavisi od toga gdje i sa kim ćevape jedete”, zaklučuju novinari RTS-a.