Na današnji dan, 1992. godine, u odbrani Rogoja, poginuo je Čedomir Domuz. Kao komandir Izviđačko diverzantskog voda, bio je istaknuti pripadnik Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH.
Heroj iz “Vukova s Igmana”
Domuz je komandovao dobrovoljcima “Vukovi s Igmana” dok su se borili za odbranu Igmana, jedine poveznice sa glavnim gradom Sarajeva. U presudnim trenucima borbe, zajedno sa svojim saborcima, osigurao je ovu vitalnu tačku tokom početne faze agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Život za domovinu
Njegovi saborci pamte ga kao hrabrog i posvećenog borca. Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan” 1992. godine, a potom i “Ordenom zlatnog grba sa mačevima” 1994. godine. Domuz je bio rođen 30. marta 1960. godine u Binježevu, kod Hadžića.
Oporuka koja dirne
Jedan od dirljivih trenutaka desio se nekoliko mjeseci poslije Čedine smrti. U džepu njegovog saborca Adnana Došlića pronađena je oporuka: “Ukopajte me kod Čede.” Ova fraza simbolizuje povezanost i bratstvo među borcima, koji su zajednički branili svoju domovinu.
Ostavština i sjećanje
Čedomir Domuz je zauvijek ostao u srcima svojih saboraca. Njegova hrabrost i vizija slobode žive i dalje, a sjećanje na njega spašeno je u kolektivnoj svijesti naroda. Njegovo ime i djelo će se zauvijek pamtiti u historiji Bosne i Hercegovine.
