Sovjetski matematičar Vladimir Lefebvre poznat je po definisanju refleksivne kontrole kao “proces prenošenja razloga za odluku” neprijatelju putem različitih manipulacija. Ova tehnika je postala ključni element ruskog pristupa hibridnom ratu, tvrde vojni analitičari.
Refleksivna kontrola se sastoji od provokacija, intriga, prerušavanja, stvaranja lažnih predmeta i laži svake vrste, a namjera je oblikovanje neprijatelja tako da dobrovoljno preduzme akcije koje idu u korist Rusije. Na ovaj način, Rusija utječe na njihovu retoriku i informacijske operacije, navodeći ih da podrže poteze koji pogoduju ruskom taboru.
Kako bi postigli svoje ciljeve, ruski zvaničnici su dosljedno tajmingovani vježbe nuklearne pripravnosti i uputili nejasne prijetnje nuklearnom odmazdom, s ciljem da se poklope s važnim zapadnim odlukama o ratu u Ukrajini. Ovime su uspjeli naterati zapadne političare da se suzdrže i smanje podršku Ukrajini.
Posljednji primjer takve taktike je obnavljanje nuklearne retorike, ovoga puta kao planirane taktičke vježbe s nuklearnim oružjem. Ova vježba se poklapa sa neminovnim dolaskom zapadnog oružja u Ukrajinu. Analitičari smatraju da ruski zvaničnici koriste operaciju informiranja o nuklearnom oružju kako bi odvratili zapadne partnere Ukrajine od pružanja dodatne vojne podrške. Također, stvaraju strah kod zapadnih političara da spriječe korištenje zapadnih vojnih sredstava protiv Rusije.
Ova taktika refleksivne kontrole izaziva dodatnu tenziju između Rusije i Zapada te postavlja pitanje kako bi međunarodna zajednica trebala reagirati na ovakve manipulacije.
