Ove godine omladinsko-patriotski kamp na Zlatiboru ne odjekuje zvucima rafala i vojničkim naredbama: novi imidž kampa za mlade od 14 do 24 godine sada je naizgled demilitariziran. Ostaju, ipak, pitanja i ideološkog utjecaja i finansijera iz sjene i veza s ruskim nacionalistima.
Na internet stranici općine Čajetina, na čijem se području održava ovaj “skup”, piše da u ovogodišnjem kampu tridesetak mladih ima mogućnost naučiti orijentiranje u prirodi, kako da naprave prirodna skloništa, kao i kako da svladavati osnovne vještine radio-amaterstva, prve pomoći u prirodi, jahanja konja.
Međutim, sam kamp, koji izgleda kao vojni i dio je takve doktrine, za sociologa Ratka Božovića djeluje kao dio nenormalnih stvari koje postaju svakodnevica. Kako kaže, “ovo je samo fragment, ali puno je veći problem cjelina i atmosfera u kojoj je to moguće”.
-Kad se pripremate za rat, vi ovakvim stvarima prizivate takvu opciju, a ove nenormalne stvari postaju dio svakodnevice. Ovdje je na djelu divljačka netolerancija koje se moramo čuvati, naročito u medijima. Mržnja je kod nas trajno stanje i nije nikada uklonjena. To je sastavni dio atmosfere u kojoj rat još nije završio, kaže Božović.
Ovdje se društvo dijeli na ratnohuškačko, prorusko i mirnodopsko, proeuropsko. Kad se se takvi utjecaji isprepliću na ovaj način, dolazi do opće konfuzije. A kad su stvari konfuzne, onda nema ideologije nego samo prevare i podvaljivanja. To što oni rade je ratno glupiranje bez oružja, ali svejedno s mržnjom. Nakon prošlogodišnje zabrane kampa zbog “moguće zloupotrebe djece i uznemiravanja javnosti”, kad su djeca učila rukovati hladnim oružjem i replikama automatskog oružja, organizatori su se ove godine potrudili primijeniti drugačije metode, ali to ne mijenja bit događanja.
-Ovakve stvari ne podržavam niti u snu, bilo s oružjem ili bez njega. Nebitno što nema oružja, ovdje je oružje mržnja i time se priprema najgori ishod. Vi se naoružavate, a onda se čudite što se događa ovakvo što, to je dio atmosfere, a ovo je samo simulacija, kaže Božović.
Pitanje finansiranja i modela po kojem je ovaj kamp osnovan, međutim, posebna je priča. ENOT, ruska organizacija koja je “inspirator” ovih kampova, a direktno je organizirala prošlogodišnji i ovogodišnji kamp u saradnji s Udruženjem sudionika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, nastala je za vrijeme sukoba u Ukrajini 2015. godine.
Osim toga, kako pišu različiti europski mediji, ENOT je samo jedna od mnogih organizacija koje su pod neformalnim patronatom Kremlja. S obzirom na vrijeme kad je nastala, nameće se zaključak da su njeni članovi sudjelovali u sukobima u Donbasu i Donjeckoj oblasti, naravno na strani Rusije. Osim što su organizacija za sebe, “ENOT korp” je povezan i s drugim, također ekstremnim ruskim grupama.
Mediji su dosta pisali o njenoj vezi s neonacističkim odredom “Rusih”, čijim vođama nisu strana ni zvjerska ubistva, a posebno ne mučenja. Ilustracije radi, jedan od istaknutih članova ove grupe je Aleksej Milhakov, mladić koji je nekada ubijao pse, čime se hvalio, ali je u međuvremenu počeo ubijati i Ukrajince u Ukrajini, čime se hvalio još i više, i to na društvenim mrežama.
Vlade Radulović, vojnopolitički komentator, rekao je za Blic što misli o ovakvoj vrsti kampova. Prema njegovim riječima, njima se zloupotrebljava više stvari.
-Ja sam protiv ovakve vrste obuke. Štaviše i država je pokazala jasan stav kad je prošle godine zabranila njegovo održavanje. Jedno je kada djecu odvedete u prirodu i obučavate je orijentiranju, a drugo je ovo. U Rusiji ih čak uče da rukuju snajperima- kaže Radulović.
Prema njegovim riječima, još jedan problem koji se javlja kada je u pitanju vojni kamp za djecu jest to što se iza ruskih organizacija koje ih održavaju mahom kriju neonacisti koje je progonila ruska služba sigurnosti. Sve to jasno pokazuje da kamp na Zlatiboru ostaje, najblaže rečeno, kontroverzan.
Izvor: Faktor