Planirana sjetva žitarica, povrtnog bilja, industrijskog i krmnog bilja na području Tuzlanskog kantona za 2024. godinu nije ostvarena u potpunosti, pokazuju najnoviji podaci. Umjesto planiranih 44.184 hektara, sjetva je obavljena na površini od 41.955 hektara, što predstavlja manjak od 2.229 hektara.
Najveći dio zasijanih površina pripada kukuruzu, sa ukupno 28.829 hektara ili 68,83 posto ostvarenog plana proljetne sjetve. Ostala strna žita, kao što su pšenica, ječam, raž i zob, zauzimaju površinu od 662 hektara, odnosno 94,03 posto u odnosu na plan.
Kada je riječ o industrijskom bilju, sjetva je obavljena na 96 hektara, što čini 80 posto planiranog. Soja je zasijana na 80 hektara, odnosno 78,43 posto planiranih površina. Duhanom je zasijano 10 hektara, odnosno 83,33 posto plana, dok ostalo industrijsko i ljekovito bilje zauzima šest hektara.
Povrće je uglavnom zasijano prema planu, sa 9.211 hektara od planiranih 9.686 hektara, što čini 95,10 posto. Najveća površina pripada krompiru, sa 5.636 hektara ili 61,19 posto od ukupne sadnje povrtnih kultura. Ostalo povrtno bilje zasijano je na površini od 3.575 hektara ili 92,21 posto od plana.
Što se tiče krmnog bilja, sjetva je obavljena na površinama od 13.894 hektara, što čini 93,54 posto u odnosu na plan. To uključuje silažni kukuruz, djetelinu, lucerku, djetelinsko-travne smjese i ostalo krmno bilje.
Ovim nedostatkom u ostvarenju planirane sjetve izražena je zabrinutost među farmerima. Razlozi za manji broj zasijanih površina mogu biti različiti, uključujući vremenske uvjete, nedostatak resursa ili druge probleme sa organizacijom. Međutim, važno je istaći da će ovo imati utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju u kantonu u narednom periodu.
Povodom ovog izvještaja, relevantne institucije i udruženja trebale bi analizirati razloge za manje površine zasijane u odnosu na plan, te razmotriti moguće mjere i podršku koja će farmerima pomoći u ostvarenju željenih izlaznih rezultata. Ovo je važno kako za poljoprivrednike tako i za tržište, jer osiguravanje dovoljne opskrbe domaćih proizvoda od vitalnog je značaja za razvoj lokalne ekonomije.
