Tijekom procesa prijema Bosne i Hercegovine (BiH) u Ujedinjene narode (UN) 1992. godine, postojao je snažan otpor nekih država koje su pokušavale odgoditi prijem. Ovu informaciju podsjetio je bivši ministar vanjskih poslova BiH, Mohammed Sacirbey.
Sacirbey je naglasio da je za vrijeme podnošenja zahtjeva za prijem u UN već bila započela agresija i rat na BiH. Međutim, ključne prijestolnice su pokušavale odgoditi prijem kako bi iskoristile tu situaciju kao polugu pritiska na Sarajevo. Njihov cilj bio je nametanje etnički definiranih kantona ili čak pregrada, što bi samo pogoršalo situaciju. Sacirbey je istaknuo da su ovi planovi samo poticali etničko čišćenje koje je koristilo genocidne zločine kao sredstvo postizanja svojih ciljeva.
Sacirbey je također dodao da je zajedno s Harisom Silajdžićem, aktivno tražio podršku za prijem BiH po cijelom svijetu. Bilo je nekoliko pokušaja da se izigra proces prijema putem sumnjivih birokratskih manevara. Međutim, zahvaljujući podršci ključnih prijatelja, koji su upozorili na ove planove, Sacirbey i Silajdžić su poduzeli potrebne mjere i tražili podršku od svojih prijatelja širom svijeta.
Na pitanje što bi se dogodilo s BiH da nije primljena u UN zajedno sa Slovenijom i Hrvatskom, Sacirbey je izjavio da bi BiH mogla završiti slično kao Kosovo ili Palestina. Bez prijema u UN, BiH bi vjerojatno ostala u neizvjesnosti poput Makedonije tog vremena. Možda bi bila marginalizirana s nerešenim međunarodnim statusom. Sacirbey je naglasio da bi BiH mogla biti izbrisana sa diplomatskog i pravnog svijeta, unatoč žrtvama njenih vojnika i građana koji su se suočili s agresijom i genocidom.
Ova priča o prijetnjama odgode prijema BiH u UN, podsjeća nas na teškoće s kojima se susretala zemlja u to vrijeme i važnost podrške koju je dobila od međunarodne zajednice.
