Prva presuda koja je opisala dešavanja u Srebrenici kao genocid donesena je 2001. godine, kada je Međunarodni tribunal za zločine u bivšoj Jugoslaviji osudio bivšeg komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislava Krstića na 46 godina zatvora. Nakon žalbe, kazna mu je smanjena na 35 godina, a osuđen je za pomaganje u izvršenju genocida, umjesto za direktnu odgovornost.
Pet godina kasnije, suđenje Vujadinu Popoviću, Ljubiši Beari, Ljubomiru Borovčaninu, Dragi Nikoliću i Vinku Pandureviću je započelo. Suđenje je završeno 2014. godine, kada su Popović i Beara osuđeni na doživotne kazne zbog direktnog sudjelovanja u genocidu, dok je Nikolić osuđen za pomaganje. Vinko Pandurević je oslobođen optužbi za genocid, ali je osuđen na 13 godina zatvora za druge zločine. Borovčanin se nije žalio na prvobitnu presudu od 17 godina zatvora za druge ratne zločine, ali ne i za genocid u Srebrenici.
Zdravko Tolimir je dobio doživotnu kaznu zatvora i bio je osuđen po šest tačaka optužnice, uključujući i odgovornost za genocid u Srebrenici. Nažalost, Tolimir je preminuo 2016. godine, samo 10 mjeseci nakon što mu je potvrđena kazna.
Međutim, dva glavna slučaja su suđenja protiv Ratka Mladića i Radovana Karadžića, koji nose najveću odgovornost za genocid u Srebrenici. Njihova sudbina se rješava u Haškom tribunalu, gdje je izneseno mnogo dokaza o njihovoj uključenosti u masakr koji se dogodio jula 1995. godine.
Uskoro će biti donesene i presude u ovim slučajevima, pružajući finalnu pravdu za žrtve genocida u Srebrenici.
