Ibrahim Salkić, rođen 1935. godine, stradao je ljeta 1995. godine prilikom počinjenja genocida u Srebrenici. Nakon više od dvadeset i pet godina, njegovi nekompletni posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici.
Nakon dugog iščekivanja, članovi porodice Salkić napokon su dali saglasnost za konačno sahranjivanje svog voljenog oca. Danas će Ibrahim Salkić pronaći vječni smiraj u Memorijalnom centru u Potočarima, zajedno s ostalim žrtvama koji su izgubili svoje živote tokom tog mračnog perioda.
Jula 1995. godine, Srebrenica je bila poprište jednog od najstrašnijih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Zumra, kćerka Ibrahima Salkića, svjedočila je tom strašnom događaju. Sa ostalim članovima porodice, morala je napustiti svoj dom zbog opsade grada.
“Četnici su nam popalili kuće, a mi smo razdvojeni u dvije grupe u pokušaju da se spasimo. Moja sestra i ja smo šumama krenule prema Tuzli, dok su snaha, otac i brat otišli prema Cerskoj”, priča Zumra s teškom tugom. Nažalost, četnici su usmrtili brata od 20 godina u rovu, ostavljajući trajnu bol i patnju u srcima njene porodice.
Nakon više od dvije i po decenije, pronađeni posmrtni ostaci Ibrahima Salkića pružaju njegovoj porodici konačni trenutak dostojanstva. Sahranjivanje u Memorijalnom centru u Potočarima predstavlja simbol pijeteta prema žrtvama genocida u Srebrenici i podsjetnik na važnost pamćenja i sjećanja.
Ova tužna priča o gubitku i patnji jedna je od mnogih u moru tragedija koje su se desile tokom rata u Bosni i Hercegovini. Pored toga što pruža priliku da se Ibrahim Salkić pridruži svom preminulom narodu, ova sahrana također ima važnost u procesu suočavanja s prošlošću i borbi protiv zaborava.
Srebrenica će zauvijek biti simbol stradanja i genocida, ali se nadamo da će se ovakve priče podići na svjetlo dana kako bi svijet bio svjestan potrebe za pravdom, istinom i pomirenjem.
