Prema informacijama koje su procurile u javnost, Sam Sporazum koji ima 15 članova neće biti potpisan od strane vlada Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Sporazum je podijeljen na nekoliko dijelova, uključujući Uvodne odredbe, Ciljeve, Suverenitet strana te Prelazne i završne odredbe.
U uvodu Sporazuma naglašava se potreba za međusobnim uvažavanjem državnopravnog subjektiviteta Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine. Navodni suverenitet entiteta je detaljno opisan u trećem poglavlju, koje naglašava važnost međusobnog priznavanja i poštovanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i geografske cjelovitosti.
Poseban član Sporazuma koji privlači pažnju je sedmi, koji se odnosi na mirno razdruživanje. Prema tom članu, strane će se mirno razdvojiti zbog nemogućnosti obnavljanja izvornog Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Sporazum je bio jamstvo ravnopravnosti entiteta i konstitutivnih naroda na temelju konsenzusa i primjene konsocijativne demokratije i mehanizama zaštite entitetskih i nacionalnih interesa.
Poruka Sporazuma je jasna – nakon razdruživanja, strane će funkcionisati suvereno u skladu sa svojom državnopravnom tradicijom. Republika Srpska svoju tradiciju datira od 9. januara 1992. godine, kada je proglašena, dok je Federacija Bosne i Hercegovine svoju tradiciju stekla 18. marta 1994. godine Vašingtonskim sporazumom.
Iako je potpisivanje ovog Sporazuma bila pretpostavka, čini se da se to neće dogoditi jer vlade oba entiteta nisu pristale na potpisivanje. Ova vijest donosi nove poglede na političku situaciju u Bosni i Hercegovini i postavlja pitanje budućnosti odnosa između Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine.
